Upoznajte jednu od najomiljenijih katoličkih pobožnosti. Lipanj je tradicionalno posvećen Presvetom Srcu Isusovu.
U određenom smislu, pobožnost Presvetom Srcu Isusovu započinje u trenutku kada je Spasiteljevo srce bilo probodeno kopljem te su iz njega potekli krv i voda. Ipak, tek u 11. i 12. stoljeću ta se pobožnost počela jasnije oblikovati i razvijati u benediktinskim i cistercitskim samostanima, zahvaljujući nekim poznatim svetcima.
Sveti Bernard iz Clairvauxa nadahnuo je mnoge da u Kristovu Srcu prepoznaju izvor ljubavi prema Bogu. Duboku pobožnost Presvetom Srcu gajili su i sveti Bonaventura, sveti Franjo Asiški te sveta Gertruda.
Velik zamah širenju pobožnosti dogodio se u 17. stoljeću. Sveti Franjo Saleški promicao ju je svojim duhovnim spisima, naglašavajući „susret srca sa Srcem” između Boga i čovjeka. Ujedno je bio suosnivač Reda Pohođenja Blažene Djevice Marije, redovničke zajednice kojoj je kasnije pripadala sveta Margareta Marija Alacoque, poznata kao „apostolica Presvetog Srca”.
Sveti Ivan Eudes, gorljivi promicatelj pobožnosti Srcima Isusa i Marije, napisao je djelo Presveto Srce Isusovo te je zaslužan za prvo liturgijsko slavlje Presvetoga Srca, održano 31. kolovoza 1670. godine u Rennesu u Francuskoj.
Pobožnost se proširila na cijelu Crkvu nakon što se Isus 16. lipnja 1675. godine, tijekom osmine Tijelova, ukazao svetoj Margareti Mariji Alacoque. Tada je zatražio da se svetkovina Presvetoga Srca Isusova slavi u petak nakon osmine Tijelova „kao zadovoljština za nezahvalnost ljudi prema žrtvi koju je Krist za njih podnio”. Tom je prilikom dao i dvanaest obećanja povezanih sa štovanjem njegova Presvetoga Srca.
Godine 1856. blaženi papa Pio IX. proglasio je svetkovinu Presvetoga Srca općim blagdanom cijele Crkve te posvetio cijeli ljudski rod Presvetom Srcu Isusovu.
Potom je 1899. papa Lav XIII. enciklikom Annum Sacrum pozvao vjernike na osobnu pobožnost i posvetu Presvetom Srcu Isusovu.
Od tada su brojni pape u svojim enciklikama promicali pobožnost Presvetom Srcu te poticali osobnu i društvenu posvetu Kristu. Među njima je i papa Franjo, koji je 2024. godine objavio encikliku Dilexit nos posvećenu upravo ovoj velikoj pobožnosti.