Objava trenerice ženske košarkaške momčadi Sveučilišta u Arizoni Becky Burke da ona i njezina partnerica očekuju dijete izazvala je burnu raspravu u Sjedinjenim Američkim Državama. Polemiku je potaknula Katy Faust, osnivačica organizacije Them Before Us, koja se zalaže za prava djece i već godinama upozorava na posljedice redefinicije braka i roditeljstva.
Faust je, reagirajući na objavu o trudnoći, ustvrdila da iskustva više od stotinu osoba koje je intervjuirala ili čije je životne priče dokumentirala pokazuju kako djeca odgajana bez oca često osjećaju duboku čežnju za očinskom figurom. Prema njezinim riječima, mnoga takva djeca idealiziraju trenere i druge odrasle muškarce, nerijetko tražeći u njima očinsku bliskost, a upravo ih ta potreba može učiniti posebno ranjivima na manipulaciju i zlostavljanje.
Dodaje kako mnoga djeca osjećaju krivnju zato što žele imati oca u okruženju koje im neprestano govori da su „sretna što imaju dvije majke“. Često se suočavaju i s pitanjima identiteta, pitajući se je li muškarac kojeg susreću na ulici možda njihov biološki otac. Neki se bore i s osjećajem odbačenosti te postavljaju pitanja poput: „Zašto me moj otac nije želio?“ ili „Zašto me prodao?“. Faust smatra da suvremeno društvo i pravni sustav takvu bol zanemaruju jer je smatraju prihvatljivom cijenom novih odraslih „građanskih prava“.
Bez obzira na različita stajališta o korištenju donorske sperme, Faust ističe da su to ozbiljna pitanja koja zaslužuju ozbiljnu javnu raspravu.
Odgovor trenerice: riječ je o vidljivosti
Becky Burke na kritike nije odgovorila osvrćući se na pitanja koja je otvorila Faust, nego je naglasila kako njezina objava ima mnogo šire značenje od same trudnoće.
Poručila je da je riječ o važnosti zastupljenosti i vidljivosti tzv. LGBT zajednice. Kao javna osoba, istaknula je, želi pokazati da obitelji poput njezine postoje, da su stvarne i da zaslužuju biti prihvaćene i slavljene. Dodala je kako njezina objava može dati nadu ljudima koji su godinama mislili da takva budućnost za njih nije moguća.
Autorica komentara Jennifer Roback Morse smatra kako Burke pritom nije odgovorila ni na jedno od pitanja koja se odnose na dobrobit djece. Prema njezinu mišljenju, trenerica je govorila isključivo o osjećajima odraslih pripadnika tzv. LGBT zajednice, dok je potpuno zaobišla pitanja identiteta, pripadnosti, mogućeg osjećaja gubitka i emocionalnih posljedica za djecu začetu donorskim putem.
Posljedice redefinicije braka
Morse ocjenjuje da je upravo takav obrazac rasprave prisutan još od odluke američkog Vrhovnog suda u predmetu Obergefell protiv Hodgesa iz 2015. godine, kojom je legaliziran sodomitski tzv. brak na području cijelih Sjedinjenih Država.
Prema njezinu mišljenju, protivnici redefinicije braka godinama su upozoravali na pitanje svrhe braka, odnosa majke, oca i djece te posljedice koje će nova definicija imati za shvaćanje roditeljstva. S druge strane, zagovornici sodomitskih tzv. brakova, tvrdi Morse, raspravu su uglavnom usmjeravali na osjećaje odraslih osoba i optužbe da su protivnici takvih promjena vođeni mržnjom.
Odgovor Becky Burke, smatra autorica, uklapa se upravo u taj obrazac jer pozornost preusmjerava s potreba djece na osjećaje odraslih.
Djeca će jednoga dana odrasti
Na kraju se Morse izravno obraća trenerici Burke, podsjećajući da njezina djeca ne će zauvijek ostati mala.
Ističe kako će jednoga dana možda poželjeti govoriti o tome da im je nedostajao otac ili će postavljati pitanja o vlastitom podrijetlu i biološkom ocu. Moguće je, dodaje, da se nikada ne će suočiti s takvim osjećajima, ali jednako je moguće da hoće. Upravo zato smatra da bi roditelji trebali biti spremni saslušati svoju djecu i prihvatiti njihove osjećaje, kakvi god oni bili.
Zaključuje kako se nada da će djeca odrastati u okruženju u kojem će moći slobodno izraziti svoje dvojbe, bol ili pitanja o vlastitom identitetu, upozoravajući da se posljedice odluka odraslih ne mogu procjenjivati isključivo iz perspektive njihovih želja i osjećaja.