Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja Svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

II. razmatranje. Sa smrću sve svršava 

Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! (Ez 7,6)

1. Smrt nas lišava svega

Ljubitelji ovog svijeta sretne i blažene drže samo one koji posjeduju mnoga dobra ovog svijeta, kao tjelesne naslade, bogatstva i raskoš, a smrt ruši i uništava sva dobra zemaljska: „Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane! “ (Jak.4,14). Para, koja ishlapljuje iz zemlje, više puta dižući se u zrak obasja ju sunce, te ima jako lijepi izgled; ali taj krasni izgled za koliko traje? Puhne malo vjetra i sve iščezne. Evo onog velikaša, danas tako štovana i služena, da mu se od straha skoro i klanjaju, sutra neka umre, prezirat će ga, proklinjati i pod noge bacati. Iza smrti sve ostavljamo.

Brat velikog Božjeg sluge Tome Kempenca hvalio se, kako je bio sagradio divnu kuću, na što mu jedan njegov prijatelj reče, da mu je doista kuća lijepa i krasna, ali da ima jednu veliku manu. – Kakvu? – upita ga . – Mana joj je ta, odgovori mu prijatelj, što si na njoj vrata napravio. – Kako to? Zar su vrata mana jedne kuće? – Da, odgovori mu prijatelj, jer će te jednog dana na ona vrata iznijeti mrtva i tako ćeš zauvijek ostaviti i kuću i sve što je u njoj.

Jednom riječju, čovjeku smrt oduzme sva dobra ovog svijeta. Zar nije čudno gledati kako onog plemića iznose u nepovrat iz njegove kuće i drugi zauzimaju njegovo imanje? Sluge ga ostave u grobnici jedva s jednom haljinom, samo da mu tijelo pokrije; više nikog nema, koji bi ga štovao i ulagivao mu se; niti se itko obazire na njegove ostavljene naredbe. Saladin kralj, koji je osvojio mnoge krajeve u Aziji, umirući naredi, kad mu tijelo ponesu u grob da jedan ide naprijed s njegovom košuljom izvješenom o štapu i viče; „Ovo je sve što Saladin nosi sa sobom u grob!“

Položi se mrtvo tijelo onog plemića, meso se raspadne i više se ne raspoznaju njegove kosti od drugih. Pogledaj grobnice! Kaže sv. Baziljie, i pogledaj tko je bio sluga, tko li gospodar. Aleksandar Veliki jednog dana gledao gdje Diogenes pomnjivo nešto tražaše među kostima mrtvih. – Što tražiš? Iz znatiželje upita Aleksandar. – Evo tražim lubanju Filipa kralja, tvoga oca, odgovori mu, i ne mogu nikako da ju razaberem; ako ju ti možeš naći i raspoznati, dođi i pokaži mi ju. Ljudi se nejednaki rađaju na ovome svijetu, ali se izjednačuju poslije smrti. Veli Horacije: „Smrt izjednačuje žezla s motikama.“ Jednom riječju, kad smrt dođe sve prestane, sve se ostavi i nikakva stvar ovog svijeta ne nosi se u grob sa sobom.

Molitva: Gospodine moj, kad me već rasvjetljuješ, da upoznam ono što svijet cijeni, to jest daje sve dim i ludost, pomozi mi da ih se oslobodim prije nego me smrt s njima rastavi. Žalosna li i tužna mene, koliko sam puta radi nevoljnih i ništavnih naslada, te svjetskih dobara uvrijedio i izgubio tebe, o neizmjerna dobroto! O moj Isuse, liječniče nebeski, svrni milostivi pogled na moju nevoljnu dušu, pogledaj tolike rane, koje sam sebi zadao, i smiluj mi se. Znam da možeš a i hoćeš ozdraviti me, ali prije svega želiš da se pokajem za uvrede koje sam ti nanio, da se iz sveg srca kajem; izliječi me dakle sad kad možeš: „iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!“ (Ps. 41, 5.).

Bio sam te zaboravio ali ti nisi mene, sad mi opet poručuješ, da ćeš zaboraviti i uvrede kojim sam te toliko puta povrijedio, samo ako ih zamrzim. „Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini… sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena.“ (Ez. 18,21.).

Evo ja ih mrzim i prezirem više nego ikakvo drugo zlo; zaboravi dakle. Otkupitelju moj, sve uvrede kojim sam te ogorčavao. Ubuduće ću radije izgubiti i svoj život i sve drugo prije nego li tvoju milost. Što će mi sva dobra ovog svijeta bez tebe i tvoje milosti? Ah, pomozi mi, znaš koliko sam slab. Pakao me neće pustiti bez napasti: ta već mi pripravlja tisuće uzica, da me opet ulovi i zarobi. Ne, Isuse moj, ne zapusti me. Od sad pa nadalje bit ću sužanj tvoje ljubavi. Ti si jedini moj Gospodin, ti si me stvorio, ti otkupio; ti si onaj, koji si me ljubio više nego itko; ti si jedini, koji zaslužuješ da budeš ljubljen i tebe samog ću ljubiti.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju