Nedjelja, 27. studenoga 2022.

U kakvoj ste (duhovnoj) kondiciji?

U nedavnom članku koji je objavljen na našem portalu (koji možete pročitati ovdje) predstavili smo mali „kondicijski“ izazov za svakog katolika – svakodnevno petominutno čitanje Svetog pisma. Naravno, radi se o podizanju i postizanju duhovne „kondicije“ na putu prema potpunom obraćenju i predanju Bogu.

Čitanje Svetoga Pisma – visinske pripreme

Može se za početak slikovito reći da je svakodnevno čitanje Svetog pisma s težištem na Novom zavjetu jedna vrsta osnovnih tzv. „visinskih priprema“ (kako ih zovu športaši u svojim športovima) za puni vjerski život.

Ako želimo nastaviti sa slikama fizičke spremnosti (kondicije) za određeni napor i određeno postignuće u npr. športu ili poslu koje želimo slikovito primijeniti na duhovni rast, može se reći da je čitanje Svetog pisma zapravo buđenje „duhovnih eritrocita“ kojim Duh Sveti osvježava našu dušu, naš duhovni „krvotok“ koji prožima i priprema je za napore kako bi došli do najvišeg stupnja stanja duše – blaženstva života.

Veliki Crkveni naručitelji i mistici puno su i vrlo detaljno pisali o svom duhovnom putu i postizanju duhovne „kondicije“ te rastu u vjeri i predanju. Najpoznatije i načitanije knjige u svijetu (odmah nakon Biblije) su npr. Povijest jedne duše sv. Male Terezije i Ispovijesti sv. Augustina. Preporuka je da te dvije knjige pročitate preko ljetnih ili zimskih praznika ako to već niste učinili!

Katolički mistici

O katoličkom misticizmu, duhovnim stupnjevima puta prema potpunom predanju pisali su također sv. Franjo Saleški, sv. Ivan od Križa, sv. Terezija Avilska i drugi crkveni naučitelji i mistici. Iako se današnji čovjek u svom traganju za smislom i smirenjem duše često upušta u istočnjački misticizam i njihove okultne prakse i meditacije, nakon što se i površno upoznaju tekstovi Novog zavjeta, osnovni nauk Crkve te crkveni naučitelji, sasvim je jasno da se ništa ne može usporediti s duhovnim razvojem, mistikom i dubinom sjedinjenja duše i ljudskog života s Trojedinim Bogom.

U ovom tekstu nije naravno moguće detaljnije opisivati život, svjedočanstvo i nauk ovih svetaca te ćemo zato dati samo pregledno i okvirno pojednostavljene stupnjeve „duhovne kondicije“ odnosno duhovnog rasta kako ih crkveni naučitelji definiraju od najnižih do najviših. Napominjemo da ovaj tekst nikako ne želi biti pretenciozan u smislu poučavanja bilo koga jer je napisan s laičkog stajališta i iz osobnih iskustava (naravno uz pomoć crkvenih naučitelja i njihovih svjedočanstava), već se opet i samo ima smatrati mogućim poticajem.

Duhovni stupnjevi prema potpunom predanju Bogu

  1. Odbacivanje teškog grijeha i dosadašnjeg grješnog života bez Boga ili života u potpunoj mlakosti;
  2. Okretanje Bogu – obraćenje temeljeno na strahu od vječne kazne;
  3. Unutarnja odluka i odbacivanje lakog grijeha (namjernog i nenamjernog);
  4. Odbacivanje pouzdanja u vlastitu snagu i sposobnosti na ovom putu;
  5. Uspostava svakodnevne i redovite molitve te svakodnevnog čitanja Svetog pisma;
  6. Rast u molitvi (razmatrajućoj, meditativnoj, usmenoj…) i dubljem razmatranju Svetog pisma;
  7. Rast u razmatranju crkvenog nauka i vjerskih istina, rast u detaljnom proučavanju Svetog pisma (egzegeza, teologija, učiteljstvo, dogme, katekizam…);
  8. Rast u krepostima kao što su ustrajnost, strpljivost i velikodušnost;
  9. Svakodnevni sakramentalni život, česta ispovijed i svakodnevna sveta misa;
  10. Rast u ljubavi prema bližnjima;
  11. Meditativna molitva, kontemplativna molitva, klanjanje, svakodnevna i stalna sabranost;
  12. Potpuna ljubav prema Kristu, bez straha i interesa usprkos teškoćama i križevima;
  13. Jedinstvo molitve i života;
  14. Iskrena i djelatna ljubav prema neprijateljima;
  15. Život po poticajima Duha Svetoga;
  16. Blaženstvo života.

Naravno, na svim tim stupnjevima ili koracima duhovnog napredovanja, moguće su značajne duhovne teškoće, suhoće, različite unutarnje i vanjske kušnje. Moguća je zbunjenost i strah kad se duša i život mijenjaju. Potrebno je stoga njegovati osnovne krijeposti, posebno krijepost ustrajnosti. Jedna osoba može imati više navedenih „stupnjeva“ istovremeno, rastući u vjeri i predanju.

Može se reći da je na ovom putu neophodno potrebno i vodstvo svećenika duhovnika.

Je li stalno molite?

Moliti treba stalno, ustrajno i usprkos svega. To je duhovno disanje bez kojeg nema duhovnog života. U tom smislu je i čitanje Svetog pisma molitva, zapravo sveto čitanje u kojem uranjamo u događaj, u kojem Božja Riječ koju čitamo izvodi u nama sve dobro. U osobnoj molitvi  možemo moliti i razmatrajući ili usmeno uz pomoć molitvenika, moliti krunicu, strjelovitim molitvama (Pošalji Gospodine svoga Duha svim ljudima, Slava tebi Bože, Vladaj Bože mojim mislima i djelima, Gospodine daj da budem svet, Učini srce moje po srcu Tvome…nastavite niz)…

Molitva treba biti jednostavna, sabrana i u Njegovoj prisutnosti jer je ona zapravo razgovor s Bogom.

Duhovnici savjetuju da to bude svakodnevna kombinacija svih načina molitve, razmatranja i predanja koje vas vode bliže k Bogu čime se zapravo dolazi do trajne prisutnosti Božje u svakodnevnom životu i na svakodnevnom poslu ili studiju – do stanja kontemplacije.

Nema recepta, svatko je različit. Ali sve ovo ovdje napisano je recimo tako iskušan put prema rastu u kršćanskim krjepostima i savršenstvu – to jest put svetosti.

Svaki dan:

* preporuka Sv. Tereziji Avilske, minimalno petnaest minuta molitve razmatranja (osobni razgovor i zahvala Bogu),
* pet do deset minuta čitanja Svetog pisma,
* desetak minuta čitanje nekog duhovnog štiva (najbolje čitati što su sveci pisali ili njihove životopise),
* sveta misa,
* usmena molitva krunice (ako imate obitelj, onda potaknite da svi zajedno molite),
* strjelovite molitve
Tjedno:
* postiti
* otići na ispovijed.

Tu su još povremene duhovne obnove i duhovne vježbe koje bi svakako trebalo proći (tri do četiri dana) jednom godišnje.

Postizanje konačnog cilja. Izazovno, ali put prema svetosti

Nemoguće? Čovjeku možda jeste jer čovjek se svojim naporima, sposobnostima i moćima ne može obratiti niti spasiti. No Bogu je sve moguće, tu je njegov dar i njegova potpora! Tako kaže Isus u Evanđelju po sv. Mateju (Mt 19,26) ili u Evanđelju po svetom Marku (Mk 10, 26-27).

Brzo se obratimo jer možda će se riječi iz Lk 13, 1-5 moći na žalost primijeniti i na nas. Put svetosti nije namijenjen isključivo svećenicima i redovnicima već doista svima!

Cilj nam je jedan – vječni spas.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...