Postoji veliko iskušenje da se preskoči Velika subota. Dan koji je težak nakon drame Velikog petka. Samo dan ranije slušali smo za vrijeme obreda Velikog petka kako su bič i koplje izranili tijelo našeg Spasitelja. Na današnji dan Kristovo tijelo ležalo je u grobu. Strašna je to slika, Gospodin prije svoga uskrsnuća.

Kod mene, a vjerujem i kod mnogih drugih, postoji iskušenje da se preskoči ovaj dan. Često se dogodi da razmišljamo o muci i umiranju Isusa Krista na Veliki petak, a u nedjelju već o radosti uskrsnuća. Između umiranja i uskrsnuća nalazi se smrt. Smrt na križu istovremeno je slika nepomičnosti i dragovoljne žrtve Isusa Krista, prestanak svih aktivnosti. Kristova poslušnost do smrti zahtijevala je samosavladavanje i samopredaju, pri čemu je Krist još jednom potvrdio da je Kralj kraljeva i Sluga slugu.

Cijenimo li u potpunosti istinu da je Krist uskrsnuo?

Prva pomisao kod mnogih teologa i svetaca na smrt je razmišljanje o raju i paklu. Uostalom, i u molitvi Apostolskog vjerovanja izgovaramo „sašao nad pakao“. Na dan Velike subote, kako se navodi i u KKC-u (364-365), Krist je dovršio evanđeoski navještaj spasenja. U KKC-u piše sljedeće: „To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja.

Krist je dakle sišao u dubinu smrti, da bi „mrtvi čuli glas Sina Božjega i da bi oni koji su ga čuli živjeli“ (Iv 5, 25). Isus, „Začetnik života“, „smrću obeskrijepi onoga koji ima moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroz sav život bijahu podložni ropstvu“ (Heb 2, 14-15). Uskrsli Krist sada drži „ključeve smrti i Podzemlja“ (Otk 1, 18), i „na ime Isusovo“ prigiba se „svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika“ (Fil 2, 10)“.

Gospodar svega stvorenoga ušao je u carstvo mrtvih, i prema tradiciji odveo u raj duše koje su tamo čekale od postanka svijeta. Dogodilo se spasenje duša, to je božanski dar zadivljujućih razmjera. Da Krist nije uskrsnuo, uzalud bi bila i vjera naša. Da nije bilo uskrsnuća, tada bi i oni koji usnuše u Kristu propali.