XIV. razmatranje. Ispraznost svijeta

2. Čovjek može osigurati vječnu sreću

Na koju stranu si ti nagnut, brate moj? Kakav život provodiš?

„A padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje” (Prop 11, 3). Gdje na smrti zapadne tvoja duša, ondje će zauvijek ostati. Nema drugog izlaza: ili zauvijek u Raju kraljevati, ili u Paklu robovati, ili uvijek blažen u moru slasti, ili zauvijek očajan i izgubljen u jami patnja. Sveti Ivan Zlatousti promatrajući bogataša koji bijaše štovan na ovom svijetu radi svog bogatstva, ali kasnije bi osuđen na Pakao; i naprotiv Lazara, kojega radi velikog siromaštva nevoljnim držahu i koji kasnije zadobi rajsku sreću, uzdahnu a Sv. Ivan Zlatousti uzviknuo je: „O nesretna srećo koja onog bogataša strovali u vječnu nesreću! O sretna nevoljo, koja siromaha dovede u vječnu sreću”.

Što vrijedi tužiti se, kao što mnogi rade, govoreći: tko zna ili sam određen za propast ili za spasenje! Kad se kakvo stablo siječe, na koju stranu pada? Na onu, na koju je nagnuto. Na koju stranu si ti nagnut, brate moj? Kakav život provodiš? Nastoj da uvijek budeš nagnut prema podnevu, uzdrži se u milosti Božjoj, bježi od grijeha i tako ćeš se spasiti i bit ćeš predodređen za spasenje. A da izbjegneš grijehe uvijek imaj pred očima veliku misao o vječnosti, kao što ju sv. Augustin zove: Velika misao. Ova velika misao mnoge je mladiće natjerala da svijet ostave i u pustinjama žive, da se mogu jedino dušom brinuti; i tim su ju osigurali. Sad, kada su se spasili, uistinu su zadovoljni i bit će zadovoljni kroz sve vjekove.

Neka žena koja življaše daleko od Boga bi obraćena od Sv. Ivana Avilskog, samo što joj je rekao: „Gospođo, često promišljaj samo ove dvije riječi: Uvijek i nikad”. O. Pavao Segneri radi same jedne misli o vječnosti, koja mu jednog dana dođe na pamet, za više noći ne mogaše zaspati i od onog vremena poče strože živjeti. Pripovijeda p. J. Drexelius, kako je neki biskup s ovom mišlju na pameti sveto živio, uvijek opetujući: „Svakog časa stojim pred vratima moje vječnosti”. Neki redovnik bio se zatvorio u jednu jarugu i odande neprestano vikao: „O vječnosti, o vječnosti”. Tko vjeruje u vječnost, a neće se posvetiti, govoraše isti Sv. Ivan Avilski, trebalo bi ga zatvoriti u ludnicu.

Molitva: Ah, moj Bože, smiluj mi se! Već sam znao da sam griješeći sam sebe osuđivao u vječnost patnja i sa svom tom mukom zadovoljio sam protiveći se tvojoj svetoj volji: a za što? Radi samo jedne nevoljne zadovoljštine. Ah, moj Gospodine, oprosti mi, jer se iz sveg srca kajem. Neću se više opirati tvojoj svetoj volji. Nevoljna mene, da si mi smrt poslao u onaj čas, dok sam zločesto živio! Sad bih morao biti u Paklu uvijek mrzeći tvoju svetu volju. Ali ju sada ljubim i uvijek ću ju ljubiti.

Poduči me i osnaži me da od sad unaprijed činim što je tebi za volju. Neću ti se više protiviti, o neizmjerna dobroto i ovu te jedinu milost molim: „Budi volja tvoja, kako na Nebu, tako i na zemlji”. Daj da potpuno izvršim tvoju svetu volju, a drugo ništa i ne tražim. A što drugo i želiš Bože moj, osim moje dobro i moje spasenje. Ah, Oče vječni, uslišaj me radi Isusove ljubavi, koji me je naučio da te uvijek molim i u njegovo Ime od tebe prosim: „Budi volja tvoja, budi volja tvoja, budi volja tvoja”.

Blažena mene, ako kroz ovo života što mi preostaje i svoj život završim vršeći tvoju svetu volju! O, Marijo, blažena si kad si uvijek potpuno izvršavala Božju volju, po svojim zaslugama isprosi mi da i ja isto tako činim, barem kroz ovo malo dana što ću još živjeti.

Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.