Poznati francuski svetac Ivan Maria Vianney ispričao je jednom priču o mladoj dami koja je, odlučivši svoj život posvetiti vjeri, otišla k njemu na ispovijed. Kad je završila s ispovijedanjem svojih grijeha, sv. Ivan Vianney ju je upitao ne zaboravlja li nešto. Djevojka se, nakon što se prisjetila svojih grijeha, više ničega nije mogla sjetiti. Sveti je svećenik zatim nastavio osvježivati njezino pamćenje.
Pitao ju je sjeća li se nekog plesa na kojem je naišla na naočitog mladića s kojim je željela plesati, ali koji je zauzvrat plesao samo s ostalim djevojkama. Iznenađena, potvrdila je da je to istina. Župnik Arški ju je tada upitao sjeća li se koliko se potišteno osjećala zbog prijezira i kako se, po izlasku iz plesne dvorane, još jednom osvrnula i vidjela mladića kako pleše s djevojkom, ali ovaj put je vidjela dva mala plava svjetla pod njegovim nogama. Opet se složila i potvrdila da je doista vidjela dva plava svjetla ispod mladićevih nogu, ali da ih ne može objasniti, smatrajući ih čudnima.
Svetac je tada rekao: „Bila si povrijeđena jer ovaj lijepi, dobrostojeći mladić nije plesao s tobom. Draga moja, trebala bi biti ispunjena najdubljom zahvalnošću prema Majci Božjoj, našoj dragoj Blaženoj Mariji uvijek Djevici koja te je tako divno i čudesno zaštitila”. Zaprepaštena mlada pokornica promuca: „Kako to mislite, oče?”.
Sveti Ivan Vianney tada joj je objasnio da je taj mladić zapravo đavao u ljudskom obličju i da je jedini razlog zašto nije plesao s njom taj što ona nosi sveti škapular Gospe od Karmela. „Drago moje dijete”, odgovorio je sveti svećenik, „taj je čovjek zapravo bio demon iz pakla i plesao je sa svakom djevojkom u smrtnom grijehu. Držao se podalje od tebe jer si ti jedina nosila smeđi škapular Gospe od Karmela“.