XXV. O mukama u paklu
3. „Odlazite od mene, vi prokletnici, u oganj vječni“ (Mt 25, 41)
No, sve muke jesu kao jedno ništa prema muci pakla. Tmine, smrad, jauk i vatra ne sačinjavaju pakao; muka koja sačinjava pakao jest muka što je grješnik izgubio Boga. Veli sv. Bruno: „Neka se pomnože mučila s mukama, samo neka grješnik Boga ne izgubi“. Nastavlja sv. Augustin, kada bi osuđenici samo mogli gledati Boga, nikakve muke ne bi trpjeli i sam pakao pretvorio bi se u raj.
Kada shvatimo ovu muku, promislimo sljedeći primjer: kada netko izgubi jedan dragi kamen, koji je vrijedio sto talira, taj bi se žalostio; ali da je vrijedio dvjesta, dvostruko bi se žalostio. Kako dakle raste vrijednost dragog kamena, raste žalost i muka zbog gubitka.
Što je onda s osuđenikom? Kakvom je dobro izgubio? Neizmjerno dobro, koje je Bog. Zato veli sv. Toma, da grješnici trpe neizmjernu muku: „Muka osuđenika jest neizmjerna, jer je gubitak neizmjerne cijene“. Sv. Ignacije Loyola govoraše: „Gospodine, svaku patnju dragovoljno podnosim, ali ne podnosim onu kojom bi ostao bez tebe“.
No ovu muku ne osjećaju grješnici koji žive godinama bez Boga, jer nevoljnici žive u tmini. Ni na samrti neće spoznati, koliko dobro gube. Duša čim pođe s ovog svijeta, kako veli sveti Antonin, odmah shvaća, da je bila stvorena za Boga. Ali u svom poletu prema najvećem dobru bit će odbačena zbog svojih grijeha.
Promotrimo jedan sličan primjer: Kada pseto svezano na lancu ugleda zeca nedaleko od sebe, napinje se i trza da uhvati plijen, ali ne može. Tako i grješnik poslije smrti ide prema Bogu, ali ne može doći. Dušu, dijeleći se nakon smrti od tijela, naravna sila vuče k Bogu ili u pakao. Dakle, sav pakao sastoji se iz prve one riječi osude: „Idite od mene prokleti“.
Idite, reći će im Isus; neću da ikad više vidite moje lice. Slično je David osudi svog sina Abšaloma da mu nikada ne izlazi na oči, toliko to Abšaloma izmuči, te reče sljedeće: „Recite mom ocu, ili neka me pusti da vidim njegovo očinsko lice ili neka me smakne“.
Filip II. reče jednom velikašu, nakon što je spazio njegovo neprimjereno ponašanje u crkvi, sljedeće: „Ne dolazi više preda me“. Toliko je to velikaša ožalostilo, da je od žalosti umro čim se kući vratio. Što će biti kad Bog rekne grješniku nakon njegove smrti: „Idi odavde, neću više da te vidim“. Vi, reći će Isus osuđenicima na sudnjem danu, niste više moji, ja nisam više vaš.
Molitva: Ah, moj mili Bože, ti si dakle moje najveće dobro, neizmjerno dobro, a ja sam te hotimice toliko puta izgubio? Znao sam već unaprijed, da ću te s mojim grijehom ožalostiti i izgubiti tvoju milost, ipak sam ga počinio!
Vječni Oče, ne gledaj na me, nego pogledaj na svog sina, koji za me moli oproštenje, uslišaj ga i oprosti mi. Od toliko vremena sad sam morao biti u paklu bez ikakve nade da bi te ikad više mogao ljubiti i tvoju svetu milost opet zadobiti.
Bože moj, kajem se što sam ti ovu uvredu nanio, odričući se tvog prijateljstva i mrzeći tvoju ljubav radi nevoljnih naslada ovog svijeta. Oh, bolje da sam tisuću puta prije umro! Kako sam mogao biti tako slijep i lud! Zahvaljujem ti, moj Gospodine, što mi daješ vremena za ispravljanje počinjenih grijeha.
Kad već po tvom milosrđu još nisam pao u pakao i još te mogu ljubiti. Bože moj, ljubit ću te. Neću više odmicati svog obraćenja. Ljubim te, neizmjerna dobroto, ljubim te, moj živote, moje blago, moja ljubavi, moje sve. Uvijek me sjećaj na ljubav koju si nosio prema meni, moj Gospodine, i na Pakao, gdje sam već trebao doći.
O Marijo, ufanje i Majko moja, da sam već pao u pakao, ne bi ni Tebe više mogao ljubiti. Ljubim te Majko moja i u Te se uzdam da nikada više neću propustiti, a da neću ljubiti Tebe i mog Boga. Pomozi mi i moli Isusa za me.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.