Srijeda, 17. travnja 2024.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Osuđeni se nikada neće poniziti, nego će grijeh mržnje u njima rasti

XXVI. O vječnosti pakla

2. „I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni“ (Mt 25, 46)

Tko jedanput padne u pakao, više iz njega ne izlazi. Čim osuđenik propadne u bunar svih muka, vrata se više se ne otvaraju. Na paklu imaju vrata za ući, ali nemaju za izaći. Dokle grješnik živi, dotle se može nadati promjeni svoga stanja, ali kada ga smrt pokosi u grijehu, tad više nikakva ufanja za njega neće biti.

Nevoljni bolesnik prikovan za krevet, kojeg su liječnici već proglasili neizlječivim, tješi se mogućnošću oporavka dok govori: „Tko zna, možda nađem vrsna liječnika, koji će me izliječiti“. Tako se tješi i onaj tužni osuđenik u doživotnom zatvoru govoreći: „Tko zna, možda ću se jednom osloboditi ovih teških okova“.

Osuđeni grješnik u paklu ne može tako govoriti, jer u paklu nema mjesta za nikakva ufanja, ni lažljiva, ni idealistička… Nevoljnik će stalno pred očima imati napisanu svoju osudu, zbog koje će plakati i jaukati u onoj jami muka. Zato osuđenik ne trpi samo časovite muke, nego svakog časa trpi muke vječnosti. Ono što trenutno trpi, zapravo će zauvijek trpjeti.

Kazne ovog svijeta prolaze, ali one drugog svijeta ostaju zauvijek. Ovih posljednjih bojmo se; jer one dolaze poslije osude koju će izreći pravedni sudac na strašnom sudu protiv grješnika. Velika je kazna paklene muke, ali nas najviše ima strašiti to, što je kazna neoprostiva i neopoziva.

Ali, kako to, reći će onaj zločinac, kakva je to pravda? Grijeh, koji traje za jedan čas, kažnjava se vječnim mukama? Ali (odgovaram ja), kako se grješnik može tako osuditi, da on trenutnom nasladom uvrijedi Boga, neizmjerno veličanstvo? Ni na čovječjem sudu ne mjeri se kazna po trajnosti vremena grješnog čina, nego po vrsti zločina.

Pakao je malena kazna za samo jedan teški grijeh, a za uvredu neizmjernog veličanstva trebala bi bili veća kazna, kaže sv. Bernardin Sijenski, a sv. Toma Akvinski se na to nadovezuje: „budući da osoba nije kadra podnositi svu snagu same oštrine neizmjerne kazne, Bog je posve pravedno odredio, da njegova muka bude neizmjerna i u trajnosti vremena“.

Nakon svega, ova muka mora biti vječna, zato što se grješnik više ne može pokajati za svoje grijehe. Na ovom svijetu skrušeni grješnik može se pokajati i izmoliti zadovoljštinu za svoje grijehe, u koliko su mu na raspolaganju Isusove zasluge; ali osuđenik je isključen od svih ovih zasluga, stoga u nemogućnosti pokajanja, on više ne može umiriti Boga i budući da je vječan njegov grijeh, treba da bude vječna i njegova zaslužena muka i kazna.

Štoviše osuđenik, sve da bi mu Bog htio oprostiti, on neće željeti oprosta, jer je njegova volja tvrdokorna i ogrezla u mržnji protiv Bogu. Kaže papa Inocent III.: „Grješnici se nikada neće poniziti, nego će grijeh mržnje u njima rasti“. I sv. Jeronim kaže slično: „Grješnici su nezaustavljivi u želji za griješenjem“. Stoga grješnikova duša jest neizlječiva, jer se odriče i liječenja.

Molitva: Moj Otkupitelju, kada bi u ovaj čas stajao osuđen, kao što sam zaslužio, bio bi već otvrdnuo u mržnji protiv Tebe koji si za me umro! O, Bože, kakav bi to pakao bio, tebe mrziti, koji si me toliko ljubio. Dakle, kada bi sada bio u paklu, zar bi ostao u tako nesretnom stanju, da ne bi htio ni oprosta, koji mi sad pružaš?

Isuse moj, zahvaljujem Ti na milosrđu koje si imao prema meni i oprostu koji mi nudiš. Hoću Tvoju ljubav i oprost, jer ih samo Tvojom zaslugom mogu dobiti. Kajem se iz svega srca za sve uvrede koje sam Ti nanio, neizmjerna dobroto, i ljubim Te svom dušom svojom.

Moj Gospodine, kakvo sam ti zlo učinio kada sam Te mrzio, a svjestan sam da do sada nisam imao prijatelja kao Tebe, koji je toliko učinio i trpio za mene. Gospodine, ne dopusti da ikada više zapadnem u tvoju nemilost i izgubim tvoju ljubav, prije mi smrt pošalji.

Marijo, Majko moja, sakrij me pod svoj plašt i ne daj, da ikad ispod njega izađem i odmetnem se protiv Boga i protiv tebe.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...