Dana 8. siječnja 2024. u 98. godini života preminuo je umirovljeni profesor Medicinskog fakulteta dr. sc. Željko Poljak, koji je u javnosti bio poznat i kao književnik, planinar i dugogodišnji urednik časopisa „Hrvatski planinar“ i „Liječničkih novina“.

Sprovodne obrede na Mirogoju u Zagrebu predvodio je 17. siječnja 2024. njegov dugogodišnji prijatelj o. Božidar Nagy, postulator kauze za Merzovo proglašenje svetim.

Život prof. Poljaka bio je usko vezan uz isusovce i Baziliku Srca Isusova, gdje je još od gimnazijskih dana bio član Marijine kongregacije. Uz povezanost sa zagrebačkim isusovcima, bio je povezan i s dvojicom hrvatskih blaženika – bl. Ivanom Merzom i bl. Alojzijem Stepincem.

Dok je pohađao klasičnu gimnaziju profesor mu je bio dr. Ljubomir Maraković, isti onaj profesor koji je dvadesetak godina ranije u Banjoj Luci bio profesor bl. Ivanu Merzu na kojega je izvršio veliki odgojni utjecaj. Sličan pozitivan utjecaj dr. Maraković ostavio je i na život prof. Poljaka.

Kada se tijekom postupka za beatifikaciju bl. Merza prikupljala dokumentacija o njegovu životu i smrti, prof. Poljak je s velikom susretljivošću i požrtvovnošću pronašao povijest bolesti bl. Merza u Arhivu bolnice na kojoj je bio zaposlen, a gdje je i Ivan Merz 1928. proveo posljednje dane zemaljskog života i gdje je i preminuo. Ta je dokumentacija bila važna za njegovu beatifikaciju.

Važno svjedočanstvo ostavio nam je prof. Poljak o bl. Stepincu. U vremenu kada se progonilo Crkvu, prof. Poljak nije skrivao da je katolik, nego je sa svojim ocem prisustvovao montiranom suđenju bl. kardinala Stepinca.

O svemu tome što je vidio i doživio i čega je tada bio svjedok u sudnici, napisao je poseban članak koji je kao dragocjeni dokument objavljen u „Glasniku Postulature bl. A. Stepinac“ i na čemu mu je postulator dr. Batelja bio veoma zahvalan („Glasnik Postulature“, god. 24, 2017., str. 76-79).

Bio je do nedavno posljednji živući svjedok sramotnog montiranog komunističkog procesa protiv bl. Stepinca.