Petak, 13. prosinca 2024.

JESTE LI SPREMNI NA SMRT? Kad duša uđe u raj, više nikad neće ništa trpjeti

XXVIII. O raju

2. „Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost“ (Iv 16, 20).

Kad duša uđe u Božje blaženstvo, ondje više neće ništa trpjeti. U raju neće biti bolesti, siromaštva, nereda; neće biti noći, mraka, zime, studeni i vrućine, ondje uvijek vlada vedri dan, vječno proljeće.

Ondje više nema progonstva, mržnje ni zavidnosti; u tom kraljevstvu vlada ljubav i svi se raduju dobru drugog. Nema više nikakva straha, jer je duša potvrđena u milosti, te ne može više griješiti, ni svog Boga izgubiti. Ondje je sve novo i svaka stvar veseli, tješi i zasićuje. Zadovoljit će se pogled gledajući onaj grad pun savršene ljepote. Divno će biti gledati nebeski grad, čije su ulice od stakla, kuće od srebra, tavani od zlata, ukrašeni najkrasnijim cvijećem… O, koliko je lijep nebeski grad!

Kolika će milost biti gledati one građane, sve obučene u kraljevske haljine, jer su ondje su svi kraljevi, kako govori sv. Augustin: „Koliko je građana, toliko je kraljeva“. Što će biti, kad se ugleda Marija, koja će se pojaviti ljepša od sveg raja? Što će biti, kad se zatim ukaže božanski Jaganjac, Isus zaručnik? Sv. Terezija, što je jednom samo spazila jednu Isusovu ruku, niti radost nije mogla izraziti.

Što će biti, kad se budu slušali, gdje svi sveci i anđeli zajedno pjevaju slavu Božju? Što će biti, kad čujemo, gdje Marija slavi Boga! Marijin glas na nebu, veli sv. Franjo Saleški, bit će kao slavujev u šumi, koji natkriljuje glasove svih drugih ptica. Jednom riječju, ondje su sve miline, koje se zaželjeti mogu.

Sve miline i slatkosti koje smo do sada poznavali, jesu najmanja dobra u raju. Dobro, koje sačinjava raj jest Bog, koji je najveće dobro. Plaća, koju nam Gospodin obećava, nisu samo ljepota, miloglasja i druga veselja onog blaženog grada; glavna plaća i nadarbina jest sami Bog, naime gledati i ljubiti Boga licem u lice: „Bit će prevelika tvoja plaća“ (Izl 25, 1). Veli sv. Augustin, da Bog pokaže svoje lice osuđenicima u Paklu, u isti čas bi se pakao pretvorio u raj. I nastavlja, kad bi se duša, koja polazi s ovog svijeta, stavi na odabir, uvijek bi odabrala Boga kad bi znala što je čeka u paklu.

Ovo veselje gledanja i ljubljenje Boga licem u lice, mi, živeći u ovom svijetu, ne možemo dokučiti; nego razložimo što znamo. Mi na ovom svijetu ne vidimo Boga kakav je u sebi, gledamo ga kao kroz mrak u tami. Sad mi imamo koprenu na očima, stoga ga ne možemo vidjeti, nego ga gledamo očima naše vjere, a što će biti kad nam koprena padne s očiju te se otvore vrata i ugledamo Boga licem u lice? Onda ćemo vidjeti koliko je lijep Bog, koliko je velik, pravedan, savršen i koliko ljubazan.

Molitva: Ah, moje najveće dobro, nevoljnik sam koji ti je leđa okrenuo i odrekao se tvoje ljubavi. Zato više ne bi bio dostojan ni da te gledam, a kamoli ljubim. Ali ti si onaj koji iz milosrđa prema meni nisi bio milosrdan ni prema samom sebi, odlučio si umrijeti sramotnom smrću na križu za moj spas.

Tvoja smrt pruža mi ufanje, da ću jednog dana vidjeti i uživati tvoje lice svom snagom ljubeći Te. Ali sad, kad stojim među tolikim pogibeljima, sad kad sam te već s mojim grijesima izgubio, što ću činiti kroz ovo života, što mi preostaje? Hoću li te još vrijeđati?

Ne, Isuse moj, svom mržnjom prezirem uvrede, koje sam ti nanio; neizmjerno žalim što sam te vrijeđao i svim te srcem ljubim. Hoćeš li od sebe otjerati dušu, koja se kaje i ljubi Te? Ne, već znam što si rekao, ljubazni moj Otkupitelju: „Sve, što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga, koji dolazi k meni, neću istjerati van“ (Iv 6, 37).

Isuse moj, ostavljam sve i k tebi se obraćam; grlim te i stišćem mom srcu; zagrli i ti mene i stisni me uza svoje srce. Usuđujem se ovako govoriti, jer govorim s neizmjernom dobrotom: razgovaram s Bogom koji je umro za moju ljubav. Dragi moj Spasitelju, pokloni mi svetu ustrajnost u tvojoj ljubavi. Mila moja Majko, Marijo! Po ljubavi, kojom Isusa ljubiš, isprosi mi ovu ustrajnost. Tako se ufam i tako neka bude.

Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja sv. Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...