Kada je NBC News nedavno pitao pripadnike Generacije Z što za njih znači „uspjeh”, dobili su šarolik niz odgovora. Ono što je izostalo iz većine odgovora osoba od 18 do 29 godina bilo je – brak i obitelj. Istraživanje je prvenstveno bilo usmjereno na stavove mladih o Donaldu Trumpu i političkim prioritetima uoči izbora za Kongres, no na kraju ankete našlo se i pitanje: „Koji od ovih 13 pojmova smatrate važnim za vlastitu definiciju uspjeha?”
Rezultati su jasni: i mladići i djevojke najčešće su birali „posao ili karijeru koja ispunjava”, a odmah zatim – gotovo isključivo financijske pokazatelje uspjeha: imati dovoljno novca da rade što žele i postizanje financijske neovisnosti. Na dnu liste našli su se brak, djeca i ponos obitelji. Duhovnost je završila gotovo na samom začelju.
Nije teško vidjeti zašto. Društvo danas često poistovjećuje uspjeh s udobnošću i materijalnim dobrima. „Uspješni ljudi” su oni s penthouseima, privatnim zrakoplovima i velikim poslovnim pobjedama. U tom kontekstu, brak i djeca čine se kao „dodatak”, a ne temelj života. Politički raskol također je zanimljiv: Harrisovi birači, i muškarci i žene, stavili su brak i obitelj niže na listi prioriteta. Isto vrijedi i za žene koje su glasale za Trumpa. Jedina skupina koja je „imati djecu” stavila na prvo mjesto bili su mladi muškarci – Trumpovi birači. No i oni su djecu rangirali više od braka, što otvara pitanje pomaknutih vrijednosti.
NBC je studiju predstavio kao presjek stavova mladih o braku i obitelji. No, rezultati govore i o stanju društva u cjelini. Pitanje je: trebamo li težiti uspješnom životu – ili dobrom životu? Iz katoličke perspektive, pravi uspjeh leži u usklađivanju vlastitog života s općim dobrom i Božjom svrhom. Na „vratima raja” nitko ne će mjeriti broj prodanih knjiga, već koliko smo znali, ljubili i služili Bogu. Na kraju, ne ćemo biti suđeni po onome što smo posjedovali, nego po onome što smo darovali.
Brak i djeca nisu „trofeji” nego odnosi koji traže ljubav i žrtvu. Djeca nisu postignuća, već osobe s vlastitim darovima i snovima. Čak i kada dolaze nakon teških i neizvjesnih borbi s neplodnošću, svako dijete ostaje čudo, a ne „dokaz uspjeha”. Generacija Z možda upravo tako razmišlja: brak i obitelj nisu univerzalne postaje na životnom putu, već mogućnosti koje nisu svima zajamčene. I dok statistike pokazuju da su ljudi u braku s djecom često sretniji, Crkva podsjeća da i svećenički poziv – bez vlastite djece – predstavlja vrhunsku duhovnu ispunjenost.
Današnje društvo često odgađa obitelj dok ne postigne financijsku stabilnost. Karijera postaje važnija od obiteljskog života, a žrtva se percipira kao teret. No pravo pitanje glasi: je li važnije da nam posao osigurava udoban život ili da donosi dobro zajednici? Želimo li ostaviti za sobom kuće, aute i nakit – ili nasljeđe služenja, poniznosti i ljubavi?
Možda je vrijeme da ponovno naglasimo: dobar život nadilazi uspješan život. Dobar život uvijek jest uspješan, ali ne nužno po mjerilima društva. Uspješan život može biti i dobar, no samo ako ga usmjerimo prema višim vrijednostima. Za Generaciju Z poruka je jasna: ne težiti manjem, nego većem. Ne mjeriti uspjeh samo materijalnim dobitkom, nego onime što ostavljamo drugima. Jer na kraju – uspjeh se broji u ljubavi.
