Kardinal Gerhard Müller upozorio je da Zapadu prijete islamske migracije i „orvelovske“ globalističke elite te da bez povratka kršćanstvu ne će moći opstati.
U eseju objavljenom na portalu kath.net, njemački je kardinal podrobno opisao političke i vjerske probleme s kojima se suočava Zapad, povezujući ih s filozofskim korijenima protukršćanskoga prosvjetiteljstva.
Prema Mülleru, zapadni svijet ne može preživjeti bez kršćanske vjere jer je „Zapad ništa drugo nego kulturna zajednica germanskih i slavenskih plemena i naroda, nastala iz baštine Zapadnoga Rimskog Carstva, ujedinjena vjerom u Krista, Sina Božjega i sveopćega Spasitelja čovječanstva“.
„Europa je, dakle, kršćanstvo u sintezi s grčkom metafizikom i rimskom voljom za poretkom prema načelu pravednosti – odnosno voljom da se svakome dade ono što mu pripada: suum cuique – ili, teološki rečeno, priznanjem nepovrjedivoga dostojanstva svake ljudske osobe kao slike i prilike Božje“, istaknuo je.
Izvan takva određenja, upozorio je Müller, Europa gubi svoju oblikotvornu dušu i postaje „beživotno tijelo“ koje, poput ničije zemlje, pada u ruke najbližega i najjačega susjeda.
Pozivajući se na pokojnog papu Franju, kardinal je ustvrdio da se već nalazimo „usred Trećega svjetskog rata koji se vodi u dijelovima“.
Govoreći o globalnim okolnostima, Müller je naveo građanske ratove, urušavanje vladavine prava u mnogim državama, orvelovsku državu nadzora kakvu, prema njegovim riječima, oblikuje Bruxelles, zatim Digital Services Act, birokratsko brisanje nacionalnih identiteta, migracije milijuna ljudi koji se više ne mogu integrirati u Europu, nego uspostavljaju paralelna islamska društva, glad i siromaštvo koji pogađaju polovicu čovječanstva, globalni terorizam, organizirani kriminal te nestabilnost tradicionalnih demokracija koje padaju u ruke globalističkih elita.
„Živom je ostala samo umišljenost zapadne nadmoći“, ustvrdio je Müller, pitajući treba li se sekularizam i materijalizam Zapada, kao nekoć u doba kolonijalizma, nametati Istoku i Jugu kao univerzalni lijek.
Pritom je kritizirao praksu uvjetovanja razvojne pomoći prihvaćanjem sodomitskih brakova, pobačaja, eutanazije i potpomognutoga samoubojstva, sve, kako kaže, pod izlikom smanjenja stanovništva zbog zaštite klime i oskudice materijalnih resursa.
Komentirajući globalne sukobe, kardinal je rekao kako mnogi u njima vide samo površinsku borbu za resurse i moć.
„Ono što je doista važno jest borba za ljudsku dušu“, naglasio je. „Tek kada u srcu i savjesti ponovno otkrijemo da svi potječemo od jednoga Oca na nebu – i da smo zato jedni drugima braća i sestre – možemo ostvariti plodan suživot.“
Müller je današnje političke probleme i gubitak vjere u Boga povezao s filozofijom prosvjetiteljstva, za koju tvrdi da je promicala relativizam.
Prema njegovim riječima, u postkršćanskom sekularnom svjetonazoru Europe i Sjeverne Amerike postoji utopija „humanizma bez Boga“. Smatra se da će znanost i tehnologija, u duhu razuma i prosvjetiteljstva, riješiti sva pitanja koja religije navodno nisu mogle riješiti te da će tako nastati svijet bez nasilja i patnje – svojevrsni raj tolerancije.
Kardinal upozorava da su ključni prosvjetiteljski mislioci religiju, a time prije svega kršćanstvo, doživljavali kao izvor fanatizma i praznovjerja, osobito zbog njezina jasnog zahtjeva za istinom. U najboljem slučaju, kaže Müller, moglo se prihvatiti kršćanstvo svedeno na moral i kulturu, ali bez dogmatskog zahtjeva za istinom.
Takav se okvir, smatra on, i danas primjenjuje u tumačenju terorizma takozvanih islamista. Prema tom pogledu, religija bi se snagom prosvijećenoga razuma trebala osloboditi potencijala nasilja koji se pripisuje svakoj objavljenoj religiji i vjeri u jednoga Boga istine.
No cijena relativizma, upozorio je Müller, vrlo je visoka.
„Relativizam neizbježno vodi u diktaturu mišljenja“, poručio je. Ako ljude više ne povezuje zajedničko traganje za istinom i ljubav prema njoj, tada mjesto savjesti oblikovane istinom zauzimaju ideologija totalitarnog svjetonazora i društveni poredak „novoga čovjeka“.
„Kako konačni razum smrtnoga Hegela i Marxa – a da ne govorimo o manjim ‘spasiteljima svijeta’, od gnosticizma do New Agea – može doći do apsolutnih istina kojima zatim prisiljava druge smrtnike da im se podlože ispiranjem mozga i nasiljem?“ upitao je Müller.
Zaključno je poručio da ograničeni ljudski um nikada ne će moći ujediniti istinu i slobodu bez nasilja.