Četvrtak, 28. ožujka 2024.

Hoće li Macron završiti kao Milošević?

Vjerujem da će mnoge iznenaditi usporedba francuskog predsjednika E. Macrona s genocidnim diktatorom Slobodanom Miloševićem, ali usporedba stoji. Povezuje ih osim bankarstva i znanja engleskog jezika, još jedan važan element. I jedan i drugi imali su želju stvoriti unitarnu državu. Milošević je to namjeravao napraviti ukidanjem “ravnopravnosti” jugoslavenskih republika, a Macron, barem je tako najavio u svom govoru na Sveučilištu Sorboni, želi izgraditi uniju država na temelju zajedničke valute.

Uz zajedničku valutu, najavljena Europa na dvije brzine (Njemačku i Francusku) trebala je dovesti do ubrzanog razvoja i ostalih država članica Europske unije. Očigledno kancelar Plenković slijedi ideološke postavke svoga uzora iz Elizejske palače, jer je uveo euro i često govori o ekonomskom blagostanju Hrvatske.

Nakon ekonomskog blagostanja, koje neće biti ostvareno za vrijeme naših života, potrebno je prema Macronu osnovati vojsku Europske unije – znak stabilnosti za krhku zajednicu međusobno povezanih država. Tko zna za što bi koristio takvu vojsku? Možda bi poput Slobodana Miloševića koristio (takvu) vojsku (JNA) da intervenira kada neki političari ne dijele njegove ideološke postavke.

Macron, kao i Milošević, vidi komad svijeta u kojemu njegova zemlja može ostvariti uspjehe. Francuskog predsjednika ne zanima ponovno zauzimanje “francuskih historijskih pokrajina”, nego ekonomska kontrola bivših kolonija. Uspjeha u ekspanziji, kao i Milošević, doživio nije.

Primjerice, za odnos s Alžirom jedini krivac nije Emmanuel Macron, ali je krivac za nezrelu politiku prema Alžiru. Zemlji koja je bila dio metropolitanske Francuske, a postala je francusko Kosovo. Kada je 2021. Macron uvrijedio alžirsku vladu – nazvavši je militantnom – ekonomija nije bila važna.

Već sljedeće godine, kao političari kod bankara u Međunarodnom monetarnom fondu, odlazi u Alžir kako bi radio na “pomirenju”. Trebao mu je alžirski plin, a niti to ne bi dobio da nije bilo Europske unije. I uz to, zbog bahatosti Macronove administracije, u Alžiru izumire francuski jezik, i doživjet će sudbinu srpskog jezika na Kosovu.

Alžir nije jedina pogreška Macronove arogancije. Treba li spominjati Libanon? Zemlju koja je historijski bila naklonjena Francuskoj, a Macron je nakon eksplozije u Bejrutu obećao financijsku pomoć Libanonu. Dolar pomoći još nije isplaćen. Nije ništa učinio za Libanon, a niti za interese Francuske. Bitno da je imao teatralan nastup u gradskoj četvrti Gemmayze rekavši: „Francuska nikada neće pustiti Libanon… i srca francuskih ljudi i dalje kucaju za Bejrut“. Libanon je preuzeo Iran, čime je geostrateški izašao na Sredozemno more.

Očito Macronu geostrategija nije poznata, jer ne bi prošle godine donio odluku da vojno napusti Mali – državu na osjetljivom području Zapadne Afrike. Sada je, nakon dobivenih predsjedničkih izbora, iznio tezu da treba doći do smanjenja francuskog vojna osoblja u Africi i novog modela partnerstva. Zbog toga će džihadisti još lakše moći dolaziti u Europu, a zasigurno će “lakše” biti francuskim kompanijama. Možda će kompanije morati financirati džihadiste, kao i kompanija Lafarge u Siriji.

PREDSTAVLJAJU LI PROSVJEDI KRAJ VLADAVINE EMMANUELA MACRONA?

Osim neuspješnih zamisli u ekonomiji i nezrelog geostrateškog planiranja, Macron nije napravio niti jednu reformu – mirovinskog sustava, javne uprave i migracija – od onih koji je 2017. obećao na debatama za vrijeme predsjedničkih izbora. Lagano je bilo izbore dobiti protiv tada politički ograničene Marine Le Pen, ali reforme se nisu dogodile. Samo godinu nakon početka Macronova prvog mandata održali su se sada već slavni prosvjedi žutih prsluka (Mouvement des gilets jaunes), ali bez konkretnih rezultata.

I baš kada je mislio provesti reforme, dogodila se COVID “pandemija”. Nezgodno. Macronu nije bilo nezgodno jer je uveo restrikcije, karantene i ograničenja koja su se de facto pokazali neuspješnima. Čak su ga i ljevičari kritizirali.

U vremenu policijske države, poznati alžirski književnik Boualem Sansal je u analizi Francuske za ugledni žurnal Le Figaro tvrdio da ga stanje u Francuskoj podsjeća na Alžir 80-ih (prije mračnih 90-ih). COVID mjere su za Sansala predstavljale uvertiru u građanske nerede, moguću najavu građanskog rata. Nije bio svjestan koliko je bio u pravu.

Macron, nesvjestan toga i opijen pobjedom na izborima 2022., odlučuje da je vrijeme za reforme. Reforme koje padaju na teret državljana i useljenika u Petu Francusku Republiku. Neće sigurno bankarski sektor podnijeti teret.

Predsjednik je odlučio reformirati francuski popularni sustav “distribucije”, odlučivši da je potrebno podignuti dob za mirovinu sa 62 na 64 godinu života. Čak 70% posto stanovništva je bilo protiv te reforme, a opcija smanjenja iznosa mirovina ili povećanje doprinosa aktivnih radnika nije dolazila u obzir. Još bi veći nemiri izbili.

Bojeći se da prijedlog zakona možda neće biti usvojen, političari su perfidno iskoristili ustavnu odredbu – članka 49.3 – kako bi zakon proveli na silu, prije glasovanja. Mnogi političari su se usprotivili takvom načinu donošenja zakona, ali vlast nije bilo briga. Nemiri su izbili odmah nakon izglasavanja zakona.

U nastavku teksta možete vidjeti nekoliko video zapisa s Twittera koji najbolje pokazuju kako su građani odgovorili na novi zakon. Poznati twiteraš @WallStreetSilv objavio je 20. ožujka video koji prikazuje “miran” početak prosvjeda.

Zatim je neuvjerljivi Macron odlučio zabraniti prosvjede u centrima gradova (21. ožujka), a ljuti građani su to odlučili “prihvatiti”. Francuski državljani su poznati po tome da “slušaju” uredbe predsjednika.

Dodatno je građane razbjesnilo nasilno ponašanje vladinih službenika (policajaca) prema prosvjednicima. Prosvjedi su se proširili na dvjesto gradova.

Sljedeće snimka je uznemirujuća, i ne prikazuju rat u Ukrajini nego Pariz. Mnogi tvrde da je Pariz nekoć bio lijep grad.

Ovakvo izgleda centar Bordeauxa zadnjih dana.

Dio građana Francuske, takozvana klasa buržoazije, to je klasa koju su komunisti masovno pogubili 1945. u Hrvatskoj, i noveau riche, to je klasa novo obogaćenih u Hrvatskoj, nije pokazala poseban interes za prosvjed. Nastavili su sa svojim životom kao da se ništa ne događa.

U Francuskoj se trenutno odvijaju prave bitke, kao u srednjem vijeku na poljanama između prosvjednika i policajaca.

Koliko se još može nastaviti ovakvo stanje beznađa, kaosa i prosvjeda? Hoće li vlada i predsjednik Macron odstupiti ili će se dogoditi nova revolucija? Policajci su već počeli napuštati položaje, jer ne žele poginuti za interese bankara Macrona. Snimka u nastavku teksta prikazuje napuštena policijska vozila.

Očigledno je Macron mislio da će se reforme dogoditi bez bijesa građana. Možda bi nešto mogao naučiti na primjeru Slobodana Miloševića i povući se prije nego što bude prekrasno. Mogu sa sigurnošću reći da ovi prosvjedi neće stati ako Macron ne povuče zakon o dobi za mirovinu, a mnogi ga prosvjednici već uspoređuju s Lujom XVI.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...