Organizacija Open Doors svake godine izvještava o stanju progona kršćana u svijetu. Tijekom proteklih godina zabilježen je daljnji rast nasilja, a ovaj je vidljiv i u broju slučajeva fizičkih napada i prijetnji smrću. Raste broj napada na crkvene objekte kao i broj ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Organizacija zaključuje da je više od 365 milijuna kršćana – otprilike svaki sedmi na svijetu – izloženo teškim oblicima progona i diskriminacije u 78 zemalja. Primjerice, prema izvješću, tijekom 2023. godine ubijeno je 4 998 kršćana isključivo zbog njihove vjere. Najteža situacija zabilježena je u Nigerija, gdje je ubijeno više od 4000 ljudi.
Direktor austrijskog ogranka organizacije, Kurt Igler, istaknuo je da je sloboda vjeroispovijesti važan pokazatelj općeg stanja u društvu. Kada je ona ugrožena, često dolazi i do ograničavanja drugih temeljnih prava, zbog čega je važno zauzimati se za njezinu zaštitu.
Pritisci na kršćane sve se više primjećuju i u zapadnim državama, primjerice kroz ograničavanje izražavanja stavova ili zabrane određenih okupljanja. Iako takvi oblici pritiska zasad nisu nasilni, smjer u kojem se razvijaju izaziva zabrinutost.
Kao ilustraciju sve izraženijih pritisaka na kršćane u zapadnim društvima možemo navesti recentni slučaj Päivi Räsänen, bivše ministrice i dugogodišnje zastupnice u Finskoj. Nakon višegodišnjeg sudskog postupka, Vrhovni sud Finske proglasio ju je krivom za govor koji je ocijenjen uvredljivim prema osobama homoseksualne orijentacije, iako su niži sudovi ranije odbacili sve optužbe.
Spor se odnosio na više slučajeva, uključujući i njezinu knjigu iz 2004. godine, u kojoj brak opisuje kao zajednicu muškarca i žene, pozivajući se na biblijsko učenje. Iako je publikacija bila dostupna godinama bez pravnih posljedica, postupak je pokrenut tek mnogo kasnije, a optužbe su obuhvatile i Juhana Pohjola, luteranskog biskupa koji je sudjelovao u njezinu širenju.
Sud je zaključio da takvi stavovi mogu vrijeđati određene skupine te je izrekao novčane kazne – Räsänen, Pohjoli, kao i izdavaču knjige. Osim toga, naloženo je uklanjanje dijelova sadržaja iz digitalnih izdanja. Istodobno, sud nije prihvatio sve optužbe: primjerice, njezina objava na društvenim mrežama u kojoj citira biblijski tekst nije ocijenjena kao kazneno djelo.
Nakon presude, Räsänen je izrazila nezadovoljstvo i najavila mogućnost obraćanja Europski sud za ljudska prava, uz podršku organizacije ADF International. Naglasila je da će nastaviti braniti pravo na slobodu izražavanja i javno očitovanje vjere.
Ovaj slučaj mnogi tumače kao pokazatelj sve većih ograničenja za javno iznošenje kršćanskih uvjerenja u zapadnim državama. Iako se ne radi o fizičkom nasilju, pojedini analitičari upozoravaju da pravni i društveni pritisci mogu dugoročno utjecati na slobodu govora i vjerske slobode, što otvara širu raspravu o stanju temeljnih prava u suvremenim demokracijama.
Slučaj Päivi Räsänen predstavlja potencijalno opasan presedan. Kažnjavanje izražavanja vjerskih uvjerenja, osobito kada proizlaze iz tradicionalnog kršćanskog nauka, moglo bi otvoriti vrata daljnjim ograničenjima slobode govora. Takav razvoj događaja mogao bi imati dugoročne posljedice ne samo za vjernike, nego i za šire društvo, jer dovodi u pitanje granice između zakonske zaštite i prava na slobodno izražavanje uvjerenja.