Veliki reset, proklamiran od strane Klausa Schwaba i Svjetskoga ekonomskog foruma, podrazumijeva spajanje kapitalizma i komunizma. Riječ je o hibridu koji amalgamira određene aspekte oba sustava. Od vremena vladavine Deng Xiaopinga sličan model imamo baš u Kini.
Za zapadne globaliste demokracija je potrošen model pa u kineskom modelu društveno-političkih odnosa dio političkih i intelektualnih krugova na Zapadu crpi svoje uzore.
Prethodno rečeno, iako je je vrlo lako dokazivo, u mainstream se medijima proglašava kao „teorija urote”. Čak je i notorni „Faktograf”, kapacitiran sve od reda vrhunskim stručnjacima i špecijalistima, većinu kritičkih narativa o Velikom resetu proglasio teorijom zavjere.
I onda se dogodi to da sam čelnik Svjetskoga ekonomskog foruma Klaus Schwab demantira ove velike stručnjake za činjenicu i istinu.
Kao što se može vidjeti na priloženoj fotografiji (i na videu), Klaus Schwab u svome uredu drži bistu Vladimira Iljiča Lenjina, utemeljitelja SSSR-a.
Ne znamo je li Lenjin Schwabov uzor na ekonomskom ili na političkom planu? Na političkome radilo se o krvavom diktatoru, a ekonomije svih komunističkih država redovito su generirale glad i neimaštinu.
Pjesma mržnje i osvete
Sprema li Schwab možda globalnu diktaturu proletarijata?
„Diktatura proletarijata je uporna borba, krvava i nekrvava, nasilna i mirna, vojna i ekonomska, pedagoška i administrativna protiv snaga i tradicija starog društva“, rekao je svojedobno drug Lenjin. (Izvor: V. Lenjin, „Protiv oportunizma i ljevičarstva“, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 119.-120.)
„Komunisti moraju napregnuti sve snage da usmjere radnički pokret i uopće društveni razvitak najdirektnijim i najbržim putem k svjetskoj pobjedi sovjetske vlasti i diktaturi proletarijata“, pojasnio je komunistički diktator. (V.I. Lenjin, Protiv oportunizma i ljevičarstva, str. 175.)
Recept za vlast Partije je sljedeći: „Partija koja je pobijedila mora da održava svoju vladavinu pomoću straha koji reakcionarima uliva njeno oružje“ (V. I. Lenjin, Proleterska revolucija i internacionala, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 42).
„Radnici, došlo je vrijeme za uništenje buržoazije. Inače, ona će uništiti vas. Gradovi moraju biti nemilosrdno očišćeni od svih buržoaskih mješina. Svoj toj gospodi treba stati na rep, a oni koji predstavljaju prijetnju revolucionarnoj stvari, bit će istrijebljeni (…) Himna radničke klase bit će pjesma mržnje i osvete!“, pisala je Pravda 30. kolovoza 1918.
Zlokuga se najava pod Lenjinom i kasnijem Staljinom i ostvarila. Pobijeni su desetci milijuna ljudi.
No čini se da tipovi poput Schwaba i ostalih globalista ne samo da ne osuđuju komunističke zločine, nego u zločinačkoj prošlosti ove ideje crpe svoje uzore.
Veliko je to ohrabrenje glede budućnosti svijeta, zar ne?