Ekstremno lijeva Narodna fronta osvojila je najviše glasova u drugome krugu francuskih parlamentarnih izbora te osvojila 182 mjesta u Nacionalnoj skupštini. Centristička opcija predsjednika Emmanuela Macrona dobila je 168 mandata, a Nacionalno okupljanje 143. Odaziv u drugom izbornom krugu bio je 66,63 posto.
U Bruxellesu mogu odahnuti: „ekstremna desnica“ je, ako gledamo broj mandata, poražena. Većina je, naime, nakon prvoga kruga očekivala mnogo bolji rezultat Nacionalnog okupljanja, no sanitarni kordon prema desnici očito je uspješno postavljen. Iako je osvojila nekoliko milijuna glasova više i od ljevice i od Macronove Renesanse broj mandata ne održava takvu političku klimu.
Macron je prijevremenim izbornim manevrom neutralizirao desnicu, ali i ojačao ekstremu ljevicu. U vladajućem NFP-u mogu se pronaći vrlo živopisne političke osobnosti. Od socijalista i ekologa do deklariranih komunista. Sam vođe lijeve koalicije Jean-Luc Mélenchon zagovarao je izlazak Francuske iz NATO-a i zastupao proruske stavove.
Ljevica sve snažnije radikalizira političke duhove u Francuskoj i izaziva nasilje na ulicama pod krinkom borbe protiv „desničarskih fašista“. Nedavno je tzv. Antifa napala sjedište Federacije katoličkih obiteljskih udruga. Na zidovima zgrade napisani su natpisi tipa „Fašisti“ i „Smrt nacistima“. Razbijeno je nekoliko prozora, a objekt je opljačkan. Antife su pritom uništavali sve što im se našlo na putu. Slične pojave ljevičarskog nasilja imali smo i u brojnim drugim gradovima.
Na listama Narodne fronte imali smo radikalne aktiviste, osobe osumnjičene za trgovinu drogom, antisemite, deklarirane trockiste, antibijelačke rasiste kao i osobe koje su u dosjeima označene kao radikalizirane. Našlo se i onih koji su izborne materijale distribuirali na arapskom jeziku.
O svemu ovome slabo se govori. Političkom i medijskom mainstreamu bitna je borba protiv „ekstremne desnice“, a ekstremnu ljevicu čini se da ne prepoznaju. Slično gledamo diljem Europe.
Anarhija i kaos
Francuska je u političkom i ideološkom pogledu već danas u stanju političke anarhije i kaosa. Macron će pokušati okupiti što širu centrističku vladu te izolirati i Nacionalno okupljanje i najekstremniju ekipu oko Melenchon. Vidjet ćemo hoće li u tome uspjeti, no u Francuskoj već duže vrijeme vlada politički kaos. On je samo jedan aspekt širega ideološkog ludila i procesa samoubojstva ove velike europske države.
Francuski političar i književnik Éric Zemmour u knjizi „Francusko samoubojstvo“ analizirao je korijene ovakvoga stanja. „Francusko samoubojstvo“ prikazuje razmjere višestrukih razaranja koje je najprije izazvala Francuska revolucija svojim varljivim sloganima i okrutnošću, a zatim dovršila seksualna revolucija 1968. i potonje pogrješke političara. Također i oni s desnice koji su, umjesto obrane vrijednosti koje su postavile temelje europske civilizacije, preferirali politiku nezamjeranja i političke korektnosti zbog straha od napada medija.
Kršćanstvo je istjerano iz politike, piše Zemmour, rukama demokršćana koji su se već daleko udaljili od izvornih ideala svoje stranke. To se dogodilo u Francuskoj i drugim zemljama, a događa se i u Europskoj uniji.
Knjiga „Francusko samoubojstvo“ oborila je rekorde prodaje u Francuskoj: 15,000 primjeraka dnevno! Napadi na knjigu i njezinog autora bili su jednako jaki; nije ni čudo, s obzirom na to da on proriče pad Francuske, čiji su glavni uzrok/bit će feministice, gay pokreti i svi drugi s njima povezani te muslimanski imigranti. Jednako opasnim Zemmour smatra i „mračni, podzemni utjecaj briselskih tehnokrata“.
U Francuskoj su krenuli destruktivni procesi koji danas zahvaćaju Europu pa je za očekivati da će tamo najprije dozrjeti plodovi takvih politika. Kaos u kojemu se nalazi Francuska, na žalost, brzo bi mogao zahvatiti cijelu Europu. Kaos vapi za sređivanjem pa tako u Francuskoj možemo očekivati daljnji raste desnica, a taj proces će zahvatiti cijelu Europu. Europu koja vapi za povratkom zdravom razumu.
