Pokolj nigerijskih katolika prošle nedjelje prošao je bez komentara organizacije „Crnački životi vrijede“ (BLM-a).
U nedjelju je najmanje pedeset Nigerijaca koji su prisustvovali katoličkoj misi na jugozapadu zemlje ubijeno iz vatrenog oružja u krvavom masakru, navela je u priopćenju novinska agencija Reuters.
Žene i djeca bili su među ubijenima u katoličkoj crkvi sv. Franje u gradu Owo. Uz to je veći broj kršćana ozlijeđen tijekom pucnjave.
Policija još uvijek istražuje tko je odgovoran za napad. Reuters je došao do nekih tragova, izvještavajući da se „Nigerija bori protiv islamske pobune na sjeveroistoku i naoružanih bandi koje izvode napade i otmice radi otkupnine, uglavnom na području gdje se dogodio masakr“.
Svaka im čast na izvještaju, jer mnogi su mediji izvijestili o ovoj priči, iako zasigurno ne s žarom koji je rezerviran za masovna ubojstva i pucnjave u Americi.
Naročito je tih pokret „Crnački životi vrijede“ (Black Lives Matter), jer ta plemenita aktivistička grupa koja se zavjetovala da će „snažno raditi za slobodu i pravdu za crnce” u svojoj sada već zaboravljenoj izjavi „U što mi vjerujemo“.
„Sebe vidimo kao dio globalne crnačke obitelji i svjesni smo različitih načina na koje smo diskriminirani ili privilegirani kao crnci u različitim dijelovima svijeta“, stoji u zaboravljenoj izjavi.
„Vodimo se činjenicom da su svi životi crnaca važni, bez obzira na ekonomski status, sposobnosti, vjerska uvjerenja, migracijski status ili mjesto života”, stoji u izjavi ovog pokreta.
Ali, gdje je ova organizacija kada je bitno? Teško bi se mogla zamisliti zajednica koja više zaslužuje empatiju organizacije BLM od nigerijskih katolika. Zasigurno odgovaraju simbolici koju BLM predstavlja.
Da posudim još jednu frazu od organizacije „Crnački životi vrijede“, kršćani u Nigeriji su bez sumnje crnački životi koji su „sustavno i namjerno ciljani” s ciljem da se eliminiraju – te je zapravo riječ o ubijanjima koja se događaju već više od desetljeća.
Vijest o nigerijskom pokolju pojavila se u isto vrijeme kada su pojavili novi podaci američkog Centra za kontrolu i prevenciju otkrivši nam da je oružje prestiglo nesreće motornih vozila kao vodeći uzrok smrti među djecom u Sjedinjenim Američkim Državama.
„BLM šuti o najvećem ubojici crnačke djece“, objavio je New York Post u članku analizirajući podatke Centra za kontrolu i prevenciju
Većina tih smrti (ubojstava) nije se dogodila u masovnim pucnjavama, pojašnjava se u članku New York Posta. Umjesto toga, podaci odražavaju rastuću plimu nasilja zbog bandi i drugih kriminalnih aktivnosti koje se događaju u afroameričkim zajednicama, osobito nakon rasnih nemira zbog ubojstva Georgea Floyda.
Prema New York Postu, crnačka mladež ubijena je u brojkama jedanaest puta više od bjelačke mladeži u 2020. godini, većinom od strane drugih Afroamerikanaca. Štoviše, „Afroamerikanci u dobi između 14 i 17 godina počine ubojstva oružjem u više od deset puta većoj stopi od bjelačkih i latinoameričkih tinejdžera zajedno”.
„Aktivisti pokreta „Crnački životi vrijede“ (Black Lives Matter) praktički nisu protestirali ni protiv jedne od tih crnačkih smrti”, istaknuto je u članku New York Posta. Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga jer nije „učinjeno ništa da se unaprijedi narativ o nadmoći bijelaca”.
Ovdje nalazimo poveznicu između šutnje pokreta „Black Lives Matter“ o nigerijskom masakru i nasilja među Afroamerikancima uzrokovanog oružjem. Ako se bijelci ne mogu kriviti za smrt crnaca, onda životi crnaca očito nisu važni.
Ispada da je ogorčenost loša osnova za pravdu. S druge strane Atlantika (u Sjedinjenim Američkim Državama) životi bi trebali biti važni ne samo zato što su crnački ili bjelački.
Životi su važni — neprocjenjivo su dragocjeni — jer su stvoreni na sliku Božju. Na ovim temeljima može se tražiti pravda, a onda i život ima konačni smisao.
Kurt Mahlburg je pisac koji je svoje životno iskustvo stekao kao diplomirani arhitekt, učitelj u osnovnoj školi, misionar i pastoralni suradnik za mlade. Isto tako, navedeni autor je redoviti pisac za „Spectator Australia“, „MercatorNet“, „Caldron Pool“ i „The Good Sauce“. Kurt fluentno govori nekoliko azijskih jezika te je strastveni putnik i surfer. Iako je odrastao u Adelaideu, trenutno živi u Sydneyju sa svojom suprugom Angie. Zajedno se pripremaju za dugoročno volontiranje u jugoistočnoj Aziji. Kurt je autor knjige „Križ i kultura: Može li Isus spasiti Zapad?“ (2020. godine). Također je jedan od koautora knjige „Blagoslov svemogućeg Boga“ (2020.).