Utorak, 28. svibnja 2024.

Najlakše je napasti Katoličku crkvu

Za vikend sam bio neugodno iznenađen što sam vidio i čuo u talk showu „Stanje nacije“ na RTL televiziji. Iako je dobro što je voditelj Zoran Šprajc progovorio o problemu pedofilije u Hrvatskoj, ostao sam iznenađen što je počinitelja kaznenog djela pedofilije televizijski voditelj prikazao – koristeći metajezik – kao modus vivendi Katoličke crkve, što je pogrešno.

Svi okrivljeni (klerici ili biskupi), ovog aktualnog ili bilo kojeg drugog slučaja, moraju odgovarati za pedofiliju (ili bilo koji drugi prijestup) ako su kazneno odgovorni. To što je netko svećenik ili biskup ne znači da može koristiti kanonsko pravo ili status kao izliku. U više dokumenta Crkva je odlučno govorila o problemu pedofilije.

Ipak, Šprajc je zbog nepoznavanja materije učinio klasične pogreške, koje su svojstvene za srednjostrujaške novinare. Teza o povezanosti celibata i pedofilije pogrešno je postavljena jer između dva oblika življenja i postupanja ne postoji korelacija, ne postoji uzročno-posljedična veza.

Posjedujući tek dio informacija, Šprajc je ustvrdio da A (celibat) uzrokuje B (pedofiliju), a da B (pedofilije) ne bi bilo da nije postojao uzrok A (celibat). Onda se, po voditeljevom spoznajnom shvaćanju stvarnosti, pojavljuje faktor C (biskup) koji štiti onoga u stanju A zbog počinjenja B.

Prema Šprajcu taj C (biskup) nije pojedinačan, izolirani slučaj, nego predstavlja D (instituciju). Moram reći da je riječ o falaciji u procesu zaključivanja, jer prije iznošenja tvrdnje da institucija to odobrava trebaju postojati relevantni dokazi. U ovakvo ozbiljnoj stvari ne može se netko voditi emocijama i subjektivnim shvaćanjem stvarnosti.

Celibat nije fenomen povezan samo uz Katoličku crkvu, u historiji religija možemo naći primjere institucionalnog celibata u džainizmu, hinduizmu, budizmu, pa čak i sufizmu (ogranku islama) kao modus vivendi. U svim tim religijama postoje slučajevi vjerskih službenika pedofila. Znači li to da trebamo izjednačavati pedofiliju i religiju?

Oženjeni vjerski službenici i pedofilija

Možda bi Zoran Šprajc prije alogičnog povezivanja celibata i pedofilije trebao pročitati knjigu „Pedophiles and Priests, Anatomy of a Contemporary Crisis” (Oxford University Press, 1996.). Knjigu je napisao dr. sc. Philip Jenkins, sveučilišni profesor historije, koji je napustio Katoličku crkvu. U knjizi tvrdi sljedeće: oženjeni protestantski pastori po postotku nisu imali manji broj pedofilskih slučajeva od katoličkih klerika u celibatu. Upravo suprotno!

Prof. Jenkins je u studiji statistikama pokazao da je 0,2 do 1,7 posto katoličkog klera bilo krivo za pedofiliju u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je deset posto protestantskih pastora proglašeno krivim za nedolično seksualno ponašanje sa stopom pedofilije od dva do tri posto.

Ako je Zoranu Šprajcu daleko Amerika, onda bi mogao u svojoj emisiji obraditi problem pedofilije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Kako su mogući slučajevi pedofilije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a njihovi svećenici se žene? Ovo otkriće o svećenicima pedofilima u SPC-u je za neke kao gvordijski čvor, ali možda s vremenom uspiju prerezati.

Pedofilija i homoseksualnost

Za razliku od celibata, postoje mnogo jači dokazi za povezanost pedofilije i homoseksualnosti. Najočitiji dokaz koji upućuju na to je ogroman postotak slučajeva homoseksualnog zlostavljanja maloljetnika u Katoličkoj crkvi.

To potvrđuje studija o slučajevima kleričkog zlostavljanja maloljetnika u Pennsylvaniji. Studija pokazuje da su preko 3/4 klerika zlostavljača bili homoseksualci. Čak 79% klerika pedofila je za svoje žrtve odabralo dječake, a ne djevojčice.

Također, skandal kleričkog zlostavljanja maloljetnika u Bostonu (2002.) privukao je pažnju mnogih sociologa religije. U brojnim studijama detaljno se analizira “argument proporcionalnosti”. Argument pokazuje da su klerici homoseksualne “orijentacije” skloniji pedofiliji.

Katolička crkva, svjesna problema, odlučila je uzeti u obzir ozbiljne znanstvene studije, moralni nauk i tradiciju Crkve da riješi ovaj problem. Upravo je Kongregacija za katolički odgoj izdala (2005.) Uputu o kriterijima za prosuđivanje svećeničkog poziva osoba s homoseksualnom sklonošću, s obzirom na historiju pedofilskih skandala. Uputu In continuo možete pročitati ovdje. Postoji li ijedna druga država ili institucija koja je na sličan način sustavno propisala i uredila način za zaustavljanje zlostavljanje maloljetnika?

RTL – Right to left

Ne, ovdje nije riječ o načinu pisanja kao u semitskim jezicima s desna na lijevo, nego o tome da RTL promiče lijeve ideje i neobjektivnost. Srednjostrujaški novinari neće pisati o kolegi optuženom za pedofiliju. Možda bi Zoran Šprajc mogao analizirati slučaj poznatog novinara Jutarnjeg lista?

Pa to ne bi bilo neugodno, moglo bi dovesti u pitanje “objektivnost” i drugih novinara koji se predstavljaju kao sveci. Bolje je za srednjostrujaške medije isticati problem pedofilije u Crkvi. Što je potrebno, ali novinari ne žele pokazati javnosti postojanje pedofilije i u drugim institucijama, obiteljima itd. Žalosno je da nitko od predstavnika desnice nije htio pisati o Šprajcovoj teatralnoj profanaciji javnog prostora.

U zaključku emisije Šprajc je odlučio dodatno profanizirati teatralnu izvedbu. Kao kakav svjetovni episkop, onaj koji drži u rukama nauk javnog morala, odlučio je službenicima Katoličke crkve reći kako bi se trebali ponašati: „Gospodo svećenici, biskupi i nadbiskupi ženite se, pa je**** svoje žene. Ili je**** do tada svoje kolege ili svoje kolegice, je**** svoje župljanke, je**** svoje župljane. Je**** sami sebe, međusobno se je****…“.

Zar je potrebno dodatno komentirati ove riječi? U zaključku ovog osvrta zamolio bih Zorana Šprajca, radi oralne higijene, da više falacijski ne povezuje celibat i pedofiliju. Lošem komičaru je za nemoralno ponašanje pojedinih vjerskih službenika (klerika) najlakše okriviti instituciju Katoličke crkve.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...