Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, JD Vance, izrazio je tijekom konferencije za medije sumnju u politiku ograničavanja slobode govora koju provode liberalno-lijeve vlade u Europi.
Kako je naglasio zamjenik Donalda Trumpa, vlade zapadnih zemalja „previše su se privikle” na cenzuriranje za njih nepovoljnih izjava, umjesto da „rade na poticanju raznolikosti mišljenja”.
Oštrica njegove kritike posebno je bila usmjerena na Veliku Britaniju, koja se, čini se, nameće kao predvodnica europske cenzure, što se odnosi i na rasprave na društvenim mrežama. Kao negativan primjer naveo je Sjedinjene Države pod vlašću Joea Bidena, kada su bile represirane skupine domoljuba, pro-life aktivista i vjernika, uključujući katolike, koji se nisu slagali sa zločinačkom agendom promicanja nekažnjenih prenatalnih ubojstava i drugim elementima politike Bijele kuće.
– Ne želim da druge zemlje slijede naš put u provaliju onim što je, po mom mišljenju, bio vrlo mračni pravac pod Bidenovom vlašću – istaknuo je JD Vance.
Izjava JD Vancea predstavlja ozbiljno upozorenje o smjeru kojim se kreće zapadni politički prostor, osobito Europa. Njegova poruka dolazi u trenutku kada je ograničavanje slobode govora postalo gotovo rutinska praksa liberalno-lijevih vlada, koje svaku političku ili svjetonazorsku opoziciju nastoje svesti na razinu „ekstremizma” i time ju ukloniti iz javnog prostora.
Vanceova kritika Velike Britanije posebno je relevantna jer ta zemlja, koja se nekoć ponosila dugom tradicijom parlamentarizma i slobodne rasprave, sve češće uvodi mehanizme nadzora i kontrole komunikacije, uključujući i one na društvenim mrežama. Time se otvara prostor za selektivnu primjenu zakona, gdje se pojedine skupine ili stavovi označavaju kao neprihvatljivi, ne zbog objektivnih prijetnji, nego zbog političke nepodobnosti.
Upozorenje na praksu iz vremena Bidenove administracije u SAD-u – od progona pro-life aktivista do nadzora nad vjernicima – ima jasnu poruku: jednom uspostavljen represivni mehanizam rijetko ostaje ograničen na „izvanredne okolnosti” i često postaje trajno sredstvo političkog obračuna. Upravo zato Vance poručuje da Europa ne bi smjela ponavljati američke greške.
Ovaj istup ne treba gledati samo kao unutarnjopolitičku poruku američkim biračima, nego i kao signal europskim društvima da obrana slobode govora ne smije biti prepuštena inerciji. Povijest pokazuje da se jednom izgubljene slobode teško vraćaju, a u političkoj klimi u kojoj je „ispravno mišljenje” postalo normativ, granica između demokratskog poretka i meke represije postaje sve tanja.
