Nedjelja, 04. prosinca 2022.

Eric Sammons: Dolazi li Elon Musk da nas spasi?

Elon Musk želi kupiti Twitter i to je jedna od važnijih vijesti koja je zavrijedila pažnju. Hoće li njegova vjera u slobodu govora osloboditi diva društvenih medija iz ropstva woke ideologije? Hoće li moći promijeniti cenzuru na Twitteru?

Iako bi katolike takva vijest mogla razveseliti, teško je ne biti sumnjičav prema Musku. Svjetske bogate elite obično nisu prijatelji vjere – uzmimo u obzir Billa Gatesa, Warrena Buffeta i Klausa Schwaba i njihove protukatoličke napore da preoblikuju svijet prema svojoj sekularističkoj slici. Ali može li Musk biti drugačiji? Može li on možda biti poput babilonskog kralja Kira, poganin koji pomaže Božjem izabranom narodu da se vrati u Obećanu zemlju?

Iako je rođenjem Južnoafrikanac, Elon Musk je američki državljanin, što je dovelo do zabavnog načina za neke konzervativce da provociraju ljevicu govoreći kako je on najuspješniji afrički – Amerikanac na svijetu. Vodi više poznatih tvrtki uključujući Paypal, Teslu i SpaceX, te su ga njegovi financijski uspjesi i neobičan stil učinili kultnim, osobito među mladima koji žele slijediti njegov put do bogatstva.

Politika ovog milijardera je eklektična i teško ju je definirati. Tijekom predsjedničkih izbora 2020. godine podržao je nezavisnu kandidaturu repera Kanyea Westa. Prošle godine se preselio iz Kalifornije u Teksas, što se moglo smatrati političkim pomakom iz plave države (demokrati) u crvenu državu (republikanci), ali vjerojatnije je bila riječ o poslovnoj odluci – pošto je preseljenjem pobjegao od kalifornijskih poreza, jer u Teksasu nema državnog poreza na dohodak.

Musk se zalaže za slobodno tržište – što nije iznenađujuće s obzirom na njegovu uspješnu kapitalističku karijeru. On je isto tako kritizirao današnju woke kulturu: „Woke ideologija u svojoj srži izaziva podjele, isključivanje i mržnju. U osnovi daje zlim ljudima… štit da budu zli i okrutni, oklopljeni lažnim vrlinama”. I protivi se želji bogate elite da kontrolira svjetsku populaciju, tvrdeći da bismo trebali imati više djece, a ne manje (isto tako je rekao da bismo s dodatnom populacijom mogli kolonizirati Mars).

Čini se da Elon Musk nije pretjerano religiozan. Kršten je kao dijete i pohađao je anglikansku nedjeljnu školu, ali se ne smatra kršćaninom. Međutim, Musk nije antagonist vjere, a jednom je izjavio sljedeće: „Slažem se s načelima koja je Isus naučavao. Ima velike mudrosti u Isusovom nauku i slažem se s tim učenjima”.

Tako mlake riječi hvale može izgovoriti agnostik ili ateist i očito Musk ne slijedi sva Kristova učenja. On je triput razveden (dva puta od iste žene), a dvoje od njegovih osmero djece dobio je s nevjenčanim partnericama. Nadalje, petero njegove djece rođeno je In vitro oplodnjom, te je jedno dijete rođeno putem surogat majčinstva – obje prakse Katolička crkva smatra moralno neprihvatljivima. Uz to, čini se da ga previše ne zanima dobrotvorni rad; prema jednom istraživanju dao je manje od jedan posto svoga ogromnog bogatstva u dobrotvorne svrhe.

Jasno je da Elon Musk nije model koji bi katolici trebali slijediti u vlastitim životima, ali možemo li ga ipak smatrati saveznikom?

Kada pogledamo okolinu za napredovanje i rastući katolicizam u svijetu, vidimo i unutarnje i vanjske prepreke. Unutarnje prepreke se uglavnom odnose na crkvene velikodostojnike koji su više zabrinuti da udovolje svijetu nego da udovolje našem Gospodinu. Musk nam tu nije od pomoći.

Možda je najozbiljnija vanjska prepreka katoličanstvu rastući woke pokret koji želi spriječiti objavljivanje istina o vjeri. I upravo tu Musk može biti važan saveznik katolika.

Iako je lagano odbaciti Twitter, ipak katolici ne bi trebali podcijeniti njegov utjecaj na našu kulturu. Realnost je ta da ono što se događa na društvenim medijima, posebno na društvenih mrežama poput Twittera, Facebooka i TikToka, oblikuje ljudska promišljanja i poglede na svijet. Dakle, kada su određeni pogledi na život isključeni s tih platformi, onda ne postoji niti mogućnost da ljudi vide što je istina.

Sada bi neki mogli pomisliti da takva cenzura može biti pozitivna stvar. Uostalom, ako su rasistički pozivi na eliminaciju crnačke populacije zabranjeni na društvenim mrežama, to je dobro, zar ne? Međutim, ono što se danas označava kao „opasno“ i „dezinformativno“ sve su više temeljna katolička uvjerenja ili čak samo katoličke izjave u vezi određenih istina i stvarnosti.

Na primjer, prošli mjesec sam bio cenzuriran na Twitteru zbog sljedećeg tweeta: „Samo podsjetnik da je aktivna homoseksualnost grijeh. Transrodnost je mentalna bolest. Abortus je ubojstvo”. Svaka od ovih izjava je činjenično istinita, ali Twitter je smatrao da barem jedna od tih izjava (vjerojatno komentar u vezi transrodnih osoba) krši njihova pravila protiv „govora mržnje”. To je uobičajena taktika; jer svaka istina koja bi mogla uvrijediti woke mafiju označena je kao „mržnja“ i uklonjena je iz rasprave. Međutim, od vremena Krista katoličko nauk je često bio uvredljiv za one na vlasti.

Iako bi bilo lagano „otresti prašinu s nogu“ i trajno napustiti Twitter, to ne rješava problem. Iako se možemo nadati i poželjeti da će Twitter jednostavno nestati, ne možemo zaboraviti milijune ljudi koji dobivaju svoje vijesti i oblikuju svoja mišljenja na temelju onoga što čitaju na društvenim mrežama. Ako se određeni pogledi, kao što su problemi transrodnosti, nikada ne spominju u suprotnom kontekstu, onda je vrlo vjerojatno da će takve iskrivljene ideje postati rasprostranjenije i prihvaćenije. Uostalom, upravo zato Twitter cenzurira poglede koji su suprotni!

Režimi cenzure koji su na snazi na raznim platformama društvenih medija trebali bi biti važni svim katolicima, čak i onima koji izbjegavaju te platforme. Cenzurirajući istinu, Twitter, Facebook i drugi entiteti woke ideologije stvaraju prepreke u umovima svojih korisnika, što otežava bilo kojem katoliku da dođe do drugih svjedočeći im što je put, istina i život. Mlada osoba koja na društvenim mrežama čuje samo dominantnu priču kada je u pitanju ljudska seksualnost vjerojatno će misliti da katolički nauk po tim pitanjima podržava samo mali broj opasnih ekstremista.

Ovdje, dakle, Elon Musk može biti kao Kir. Iako njegov način života nije vrijedan divljenja, njegovi bi postupci mogli omogućiti slobodniji izraz katoličanstva u svijetu. Musk je jasno dao do znanja da preferira manje cenzure i više slobode govora na društvenim mrežama. Ako uspije u svome pokušaju preuzimanja Twittera, njegove bi odluke neizravno mogle izložiti nebrojene ljude katoličkim istinama. Možda ih on sam ne prihvaća, ali bi im dopustio da se šire.

Kao katolici, znamo da je istina privlačna. Iako nas naši grijesi mogu spriječiti da prihvatimo istinu, ipak iskrena i otvorena srca privučena su istini kada je čuju. Otvorenije okruženje slobode govora korisnije je za istinu jer svjetlo te istine nadmašuje tamu laži koju ovaj svijet nudi. To je razlog zašto je toliko važno proglašavati tu istinu kada god i gdje god možemo – i to je isto tako razlog zašto neprijatelji istine rade tako naporno da ušutkaju njezino širenje. Ako nam Elon Musk može pomoći – čak i nesvjesno – da učinimo istinu dostupnijom, onda bismo se mi katolici trebali moliti za njegov uspjeh.

Eric Sammons je glavni urednik časopisa Crisis. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Deadly Indifference“ (iz svibnja 2021.) istražuje porast vjerske ravnodušnosti i kako je to vodilo do toga da je Crkva izgubila misionarski žar.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...