Ponedjeljak, 02. prosinca 2024.

Stalno praćenje vitalnih funkcija može imati nepovoljan učinak

Nedavno je jedan moj prijatelj svoj stari Fitbit sat zamijenio skupljim, ali svestranijim Apple satom. (Jedan od razloga zamjene je uzrokovan višestrukim izvješćima o Fitbit satovima koji su se pregrijavali i ozljeđivali korisnike, ali ironija potrošačkog proizvoda povezanog sa zdravljem koji uzrokuje opekline tema je za neki drugi put.)

Kako sam inženjer po struci, pokazao mi je kako Apple sat čak može prikazati njegovu aktivnost srca (EKG) u stvarnom vremenu. Pritisnete gumb na bočnoj strani sata i na taj započnete aplikaciju koja uključuje vašu ruku i srce, dok se na zaslonu sata nalazi ista vrsta vala koji smo navikli vidjeti na bolničkim monitorima koji koštaju više tisuća dolara.

Negativan učinak

Iako mi je bilo drago zbog njega što više ne mora brinuti o zadobivanju opeklina na zapešću od svoga ručnog sata, pokazalo se da svaki uređaj za praćenje zdravstvenog stanja koji pruža trenutne zdravstvene informacije može uzrokovati štetu u obliku nocebo efekta. Začudo, ako previše saznate o trenutnom stanju svoga zdravlja može se osjećati manje zdravo.

Tim Culpan, koji piše za Bloomberg News, ističe da „nocebo“ (latinski „naštetit ću“) ima suprotno značenje od „placebo“ („ugodit ću“). Placebo je lijek ili tretman koji nema objektivnu znanstvenu osnovu, ali ga pacijent percipira kao koristan. Zbog nejasnih razloga koji se odnose na djelovanje uma i tijela, placebo često dovodi do objektivnog poboljšanja zdravstvenog stanja.

Tim Culpan je u jednom od svojih članaka citirao studije u kojima su istraživači podsjetili žrtve potresa mozga na njihovu ozljedu glave, a taj podsjetnik sam po sebi učinio ih je lošijim na kognitivnim testovima. Drugi primjer koji citira je online komentar fitness gurua, koji se požalio na svoju aplikaciju za praćenje spavanja.

Fitness guru bi se probudio nakon onoga što je doživio kao dobar san. Zatim bi pogledao ručni sat i on mu je pokazao da je zapravo bio određeni postotak kraće u REM spavanju nego što je trebao biti. Odjednom se više nije osjećao odmorno kao prije, tj. osjećao se odmorno dok nije pogledao na sat.

Nezdrava opsesija

Nocebo efekt je mnogo rašireniji nego što mislimo. Koliko reklama za lijekove nije usmjereno na to da se osjećate bolje, već na smanjenje određenih kvantifikatora u organizmu za koji se dijabetičarima kaže da je ključ za njihovo zdravlje i dobrobit?

Test prosječne razine glukoze A1c za dijabetičare i test krvnog tlaka za visoki krvni tlak stvari su koje potrošači sada mogu učiniti u udobnosti vlastitog doma; a sami testovi isto tako mogu stvoriti nelagodu, ako brojke nisu ono što želimo ili očekujemo.

Na djelu je i ekonomija. Ono što počinje kao sredstvo za postizanje cilja – mjerenje šećera u krvi ili krvnog tlaka kako bi se izbjegle ozbiljne negativne posljedice dijabetesa ili hipertenzije – suptilno i postupno postaje cilj sam po sebi, dok pacijente počinju biti opsjednuti brojevima i malim pomacima gore ili dolje koji vjerojatno nemaju statistički značaj. No od svojih liječnika pod svaku cijenu zahtijevaju niže brojke, u čemu im farmaceutske tvrtke rado pomažu.

Zlatna sredina

Kao i u mnogim drugim područjima života, može se imati previše dobrih stvari, čak i ako su dobra stvar osobni medicinski podaci. Budući da problem izvire iz nečijeg uma, tu se trebamo pozabaviti njime, a najbolji savjet na koji sam naišao da se nosimo s nocebo efektom dolazi iz malo vjerojatnog izvora, a to je G.K. Chesterton.

Chesterton nije ničija ideja s plakata za dobre zdravstvene navike. Pio je (u umjerenim količinama), volio je cigare i bio je zbunjen svima koji su dovodili u pitanje ispravnost njegove navike pušenja, a kasnije je težio više od 136 kilograma prije nego što je umro od zatajenja srca u šezdeset drugoj godini života (1936. godine).

Ali dok je živio, živio je s radošću koja ga je učinila uzorom kako uživati u životu i zdravlju dok traje. Zdravlje kao takvo nije bilo opsesija za Chestertona, ali je u svojim opsežnim spisima iznio nekoliko primjedbi koje mogu usmjeriti naše doba opsjednuto zdravstvenim podacima prema korisnijim stavovima.

U svojoj knjizi „Heretici“, suprotstavlja se eugeničkim tendencijama H.G. Wellsa, primjećujući sljedeće:

„Pogreška cijelog tog medicinskog govora leži u samoj činjenici da povezuje ideju zdravlja s idejom skrbi. Kakve veze zdravlje ima s brigom? Zdravlje ima veze s nemarom”.

U knjizi „Pravovjerje“, kaže nešto slično prijašnjem:

„Puka potraga za zdravljem uvijek vodi nečemu nezdravom. Fizička priroda ne smije se učiniti izravnim objektom poslušnosti; u njoj se treba uživati, a ne obožavati je”.

Ističe duboku istinu koja se odnosi na opsesije zdravljem kao i svim drugim stvorenim stvarima; ako se uživanje pretvori u obožavanje, sloboda se pretvorila u ropstvo. Možemo se učiniti nesretnima tražeći sreću u zdravlju isključujući ostatak onoga što život može ponuditi.

Moj prijatelj s novim Apple satom je prilično uravnotežena osoba, i mislim da si neće dopustiti da kompulzivno provjerava svoj EKG i primjećuje sitne promjene u obliku vala, kao što bi mu svako bavljenje fizičkom aktivnosti omogućilo. (Da sam to bio ja, bio bih sretan da uopće vidim bilo kakvo pomicanje.) Ali nocebo efekt podsjetnik je da nas naše zdravstvene igračke mogu dovesti do nezdrave brige o informacijama koje u većini slučajeva mogu biti ignorirane.

Karl D. Stephan je 1976. godine završio preddiplomski studij strojarstva na Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Nakon godine diplomskog studija na Sveučilištu Cornell, je 1977. godine stekao zvanje magistra strojarstva i zaposlio se u kompanijama Motorola i Scientific-Atlanta kao razvojni inženjer. Zatim je na Sveučilištu Texas u Austinu završio doktorat iz elektrotehnike (1983. godine). Predavao je na Sveučilištu Massachusetts Amherst od 1983. do 1999. godine, te je 1999. godine dobio nacionalnu stipendiju za znanstvene i tehnološke studije. Akademsku godinu 1999./2000. proveo je na Sveučilištu Texas u Austinu, a 2000. godine prihvatio je mjesto izvanrednog profesora na Odsjeku za tehnologiju na Državnom sveučilištu Texas u San Marcosu, u Texasu. Godine 2009. je postao redoviti profesor i zaposlio se u Ingram School of Engineering.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...