Nedjelja, 23. lipnja 2024.

„ZELENIMA“ USPRKOS: Danas od hladnoće umire sedam puta više ljudi nego od topline!

Globalna rasprava o klimatskim promjenama postala je zadnjih godina histerična. Oko šezdeset posto ljudi, koji žive u bogatom dijelu svijetu, smatra da će klimatske promjene vjerojatno dovesti do kraja čovječanstva. Ova neistina potiče strah koji tjera ljude da prihvate “zelene politike“ i ignoriraju mnoge druge hitnije izazove s kojima se svijet suočava.

Tu histeriju oko klimatskih promjena je 2014. prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija proglasivši klimatske promjene ključnim javnozdravstvenim problemom 21. stoljeća, ali možda se trebala više usredotočiti na pandemije, poput COVID-a 19.

“Preporuke” Međunarodnih organizacija (UN, WHO) slijede i sudionici Svjetskog ekonomskog foruma, koji su u siječnju 2020. potvrdili da je najveći politički rizik u sljedećih deset godina neuspjeh klimatskih reformi. Neuspjeh klimatskih reformi? Umjesto toga bi se međunarodne organizacije više trebale usredotočiti na pomoć siromašnim zemljama u rastu i razvoju ekonomije, jačanju sustava zdravstvene skrbi, boljem obrazovanju itd.

Klimatske promjene stvarna su pojava koju je stvorio čovjek. To je činjenica koju često čujemo. Međutim, “priča o katastrofi“ utapa mnoge druge relevantne činjenice o klimatskim promjenama – na primjer, da 98 posto ljudi umire manje zbog klimatskih promjena nego prije jednog stoljeća.

U nastavku teksta možete pročitati više o teorijama koje ruše narativ o katastrofalnim klimatskim promjenama.

1. Uragani

Ovih se dana svaki klimatski fenomen pretvara u glavnu vijest. U tome „zelenim“ aktivistima pomažu kamere pametnih telefona uz pomoć kojih odmah dijele slike štete, a mainstream mediji nastavljaju širiti propagandu. Uragani su ključni dio ove priče. Ali to ne znači da uragani zapravo haraju svijetom češće nego prije, kao što se često implicira ili otvoreno tvrdi.

Prošla godina je bila godina drugog najslabijeg razdoblja uragana u eri satelitskih podataka (počevši od 1980.). Štoviše, uragani ne jačaju na globalnoj razini. Prosječna energija po uraganu ostala je konstantna u eri satelita. Isto tako je zanimljiva činjenica se nije povećala učestalost uragana koji pogađaju Sjedinjene Američke Države u protekle 122 godine.

U ovom trenutku uragani diljem svijeta uzrokuju godišnju štetu u vrijednosti od 0,04 posto globalnog BDP-a. Budući da će svijet u budućnosti biti puno bogatiji, bit će više imovine koja će biti oštetećena. Ali u budućnosti će bogatije društvo imati bolje mogućnosti zaštititi živote i imovinu građana. Uzimajući sve te čimbenike u obzir, godišnja šteta od uragana smanjit će se na 0,01 posto globalnog BDP-a do 2100 godine, kako je procijenjeno u visoko citiranoj studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Ali budući da će “klimatske promjene” vjerojatno povećati udio najgorih uragana, štete uzrokovane klimatskim promjenama umjesto toga iznosit će 0,02 posto BDP-a. Drugim riječima, svijet će u budućnosti – bez obzira na klimatske promjene – imati manju štetu od uragana u ukupnom udjelu BDP-a.

2) Toplina i hladnoća

Jedan od najčešće ponavljanih učinaka klimatskih promjena su smrtni slučajevi uzrokovani porastom temperatura, osobito tijekom toplinskih valova. Svakog ljeta čitamo kako se u Europi i Sjevernoj Americi događaju skokovi temperature, a znanstvenici koriste priliku da upozore na klimatske promjene.

Ono što rijetko čujemo je da hladnoća također ubija ljude, i ubija mnogo više. Studija iz srpnja 2021. u Lancetu, glavnom britanskom medicinskom časopisu, pokazala je da vrućina trenutno uzrokuje nešto više od jedan posto svih smrtnih slučajeva u svijetu, ili gotovo šesto tisuća smrti svake godine.

S druge strane, prehlada ubije sedam puta više – oko 4,5 milijuna – ljudi godišnje. Smrt od hladnoće češće su ne samo u hladnim područjima nego, iznenađujuće, diljem svijeta. (Čak i Washington Post zabrinut zbog klime to objeručke prihvaća.)

Hladnoća ubija veći broj ljudi zato što sužava krvne žile kako bi usmjerila više topline na središnje tjelesne organe, podižući krvni tlak i povećavajući rizik od moždanih i srčanih udara.

Kako temperature rastu, hladnoća će ubijati sve manje ljudi. U članku u Lancetu procjenjuju da je opaženi porast temperature u posljednja dva desetljeća povećao smrtnost od vrućine za 0,21 posto, ali smanjio smrtnost od hladnoće za 0,51 posto. Uz trenutnu populaciju, ta promjena znači da globalno zatopljenje zapravo sprječava 166 000 smrtnih slučajeva povezanih s hladnoćom svake godine. Ukratko, da bismo se pozabavili i toplinom i hladnoćom, potreban nam je pristup obilnoj i jeftinoj energiji – suprotno od onoga što mnoge klimatske politike zagovaraju.

3) Požari

Popisu prirodnih katastrofa koje su prenaglašene u klimatskim izvještajima možemo dodati šumske požare. Početkom dvadesetog stoljeća oko 4,2 posto površine zemlje gorjelo je svake godine. Stoljeće kasnije ta je brojka pala na gotovo tri posto. Pad se nastavio kroz moderno doba, sa satelitima koji svakodnevno potvrđuju požare diljem svijeta. Ovi podaci su posve neosporni. Čak i izvješće Svjetske zaklade za prirodu — s jezivim podnaslovom „Kriza koja bjesni izvan kontrole?“ — priznaje da se „površina spaljenog zemljišta na globalnoj razini zapravo stalno smanjuje otkad se to počelo bilježiti 1900 godine.”

 

Ljudska domišljatost ima zasluge za smanjenje požara. Premjestili su vatru iz ognjišta u elektrane, neukroćenu zemlju pretvorili u zaštićena gospodarstva i postali dovoljno imućni da si mogu priuštiti zaštitu od požara i gospodarenje šumama. Klimatske studije koje predviđaju znatno više požara obično zanemaruju ovu povijest. Modeliraju samo promjene temperature, isključujući ono što bi ljudi mogli učiniti kao odgovor. Uvjeti pogodni za šumske požare doista će postati češći kako temperature budu nastavile rasti. Ali to ne znači da će ljudi besposleno dopustiti da se to dogodi – napose kada modeli uračunaju predviđenu ljudsku prilagodbu, kao što je kontrolirano spaljivanje površina.

Sigurno je da će ljudi u budućnosti više biti ugroženi požarima, ali to nije rezultat klimatskih promjena. To je zato što se dio rastuće svjetske populacije odlučuje nastaniti tamo gdje su požari češći. Broj domova u zonama visokog rizika od požara na zapadu SAD-a povećao se trinaesterostruko tijekom proteklih osamdeset godina i očekuje se da će se dodatno povećati do 2050. Studija objavljena 2016. u časopisu Nature otkriva da je ovaj trend globalan: „Suprotno uobičajenoj percepciji, izloženost ljudi šumskim požarima u budućnosti povećat će se zbog rasta stanovništva u područjima s čestim požarima, a ne općim povećanjem opožarene površine“.

Zaključak

Globalno zatopljenje je stvarno, ali neće zbog toga doći do kraja svijeta. Doista, jedini klimatski ekonomist na svijetu koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju procjenjuje da će, ako ništa ne poduzmemo, cijena klimatskih promjena biti jednaka gubitku oko četiri posto BDP-a (svjetske ekonomije) do kraja stoljeća.

Ekonomska istraživanja uvjerljivo pokazuju da najbolji način rješavanja klimatskih promjena nije traženje od svih da budu siromašniji. To teško funkcionira u bogatom svijetu, a pogotovo ne u siromašnim zemljama.

Umjesto toga, moramo učiniti ono što je čovjek uvijek činio kroz povijest, a to je naći rješenje. Čovječanstvo se uvijek oslanjalo na inovacije za rješavanje velikih problema. Zagađenje zraka nećemo rješiti prisiljavanjem ljudi da prestanu voziti automobile, već izumom katalizatora koji će drastično smanjuje zagađenje. Mora se naći rješenje za problem onečišćenja okoliša, kao što se našlo rješenje za smanjenje gladi u svijetu – uz pomoć treće poljoprivredne revolucije se danas proizvodi puno više hrane.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...