Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.
II. razmatranje. Sa smrću sve svršava
3. Požurimo se predati Bogu
David je nazvao sreću ovog svijeta snom, koji nestaje, kad se probudimo. Velut somnium surgentium (Ps, 72,20). Tumači jedan pisac: Somnium, quia sopitis sensibus res magnae apparent, et non sunt, et cito avolant. Zemaljska dobra izgledaju velika, međutim ona su ništava i traju kratko kao san, i onda svega nestaje. Ova misao, da se sa smrti sve svršava, potakla je sv. Franju Borgia da se sav preda Bogu. Svetac je imao pratiti mrtvo tijelo kraljice Izabele u Granadu. Kad su otvorili lijes svi su pobjegli pred zadahom i grozom koju su ugledali. Ali sv. Franjo nadahnut božanskim svijetlom, zaustavi se, da u ovoj lječini razmatra taštinu ovoga svijeta. Gledajući je reče: “Ti li si to moja kraljice? Ti, pred kojom su se toliki mogućnici uz poštovanja klanjali? Gospođo Izabelo, kud ode tvoje veličanstvo, tvoja ljepota? Tako dakle (zaključi on u se bi) svršavaju veličine i krune ove zemlje? Odsad ću dakle služiti Gospodaru, koji mi ne može umrijeti, Tako reče. – I od tog časa sav se predao Raspetoj ljubavi. Zavjetuje se, da će postati redovnik poslije smrti svoje žene. Tako i učini ušavši u Družbu Isusovu.
Neki čovjek, razočaran nad lubanjom jednog mrtvaca, s pravom je napisao? Cogitanti vilescunt omnia. Tko misli na smrt, ne može ljubiti zemlju. A zašto onda ima toliko nesretnika, koji ljube ovaj svijet? Jer ne misle na smrt. „Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda?
Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?” (Ps, 4,3). Bijedni sinovi Adamovi, opominje nas Duh Sveti, zašto ne protjerate iz srca ljubav prema zemlji, radi koje ljubite taštinu i laž? Što se do godilo vašim pređima, dogodit će se i vama. I oni su stanovali u ovoj vašoj palači, spavali su u ovom istom krevetu, a sad ih više nema. Tako će biti i s vama. Dakle, brate moj, požuri i predaj se Bogu, prije nego što dođe smrt: „I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš” (Prop, 9, 10). Što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra, jer ovaj “danas” prolazi i no vraća se više. Sutra već može te zadesiti smrt, koja ti više ne će dati da išta učiniš. Brzo se otrgni od svega, što te od Boga udaljuje ili te može udaljiti. Ostavimo dragovoljno zemaljska dobra, prije nego nam ih smrt na silu oduzme. “Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!” (Otkr. 14,15). Blaženi, koji su na smrti već mrtvi za ljubav ovog svijeta! Takvi se ne boje smrti, nego je žele i radosno grle. Jer ona ih tada sjedinjuje s najvećim dobrom, koje su jedino ljubili i koje će ih učiniti dovijeka blaženima.
Odluke i molitva
Dragi Otkupitelju moj, zahvaljujem Ti, što si me čekao. Što bi bilo od mene, da si mi poslao smrt, kad sam od Tebe bio daleko? Uvijek bilo blagoslovljeno Tvoje milosrđe i strpljenje koje si mi kroz toliko godina iskazao. Hvalim Ti za svijetlo i milost, kojom me sada pomažeš. Onda Te nisam ljubio i slabo sam mario, što me. Ti ljubiš. Sada Te ljubim od sveg srca, a najveća mi je muka, što sam toliko vrijeđao tako dobroga Boga, Muči me ta žalost, ali i slatka je ova muka, jer se po toj žalosti uzdam da si mi već oprostio. Slatki moj Spasitelju, da sam radije tisuću puta umro prije, nego sam Te uvrijedio! Drhćem da opet ne padnem u grijeh i da Te ponovno ne uvrijedim. Daj mi, da umrem i najtežom smrću prije nego što opet izgubim Tvoju milost. Nekoć sam bio rob pakla, ali sada sam Tvoj sluga, o Bože duše moje. Rekao si, da ljubiš onoga, koji Tebe ljubi. Ljubim Te – dakle ja sam Tvoj, a Ti si moj. Mogu Te u budućnosti izgubiti, ali ja Te molim ovu milost daj da umrem prije, nego Te ponovno izgubim. Iskazao si mi tolike milosti koje nisam tražio. Zato se ne bojim, da mi ne možeš dati ovu milost, koju Te sada molim. Ne dozvoli, da Te ikada više izgubim; daj mi svoju ljubav – i ništa više ne želim, Marijo, nado moja, posreduj za me.
Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka
Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu
Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju
Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega
Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji