U raspravama o istini i politici pojavljuju se dva načina mišljenja: prvi, koji je stvarno politički jer je usmjeren prema raspravi s građanima koji imaju različiti pogled na svijet i drugi, filozofski, koji je usamljen i usmjeren prema istini.

Politiku bi definirao vlastitom tezom da se istina nije nikada ubrajala u političke vrline i da je treba promatrati odvojeno od toga. Filozofski autoriteti kao Kant i Spinoz smatraju da pravda mora pobijediti pa ako posljedica mora biti, kao što Spinoza kaže, da „propadnu svi nitkovi svijeta“. Zapravo, sukob između istine, laži i politike odnosi se na tumačenje i interpretiranje racionalne istine.

Hotimična neistina ili laž igraju svoju ulogu samo u području činjeničnih iskaza, i čini se značajnim i prilično neobičnim da u dugoj raspravi od Platona do Hobbesa u ovoj suprotnosti između politike i istine, po svemu sudeći, nitko nikada nije vjerovao da bi organizirano laganje, kakvo danas poznajemo, moglo biti odgovarajuće oružje protiv istine.

Laž je bitna u kontekstu političkog djelovanja kada se stavi u određeni kontekst i može biti pokušaj da se izmijeni zapisana “historija“ koju zapravo pišu pobjednici u ratovima, diplomaciji, ekonomskim odnosima… U relativnoj slobodi svakoga političkog sustava postoji velika razlika između političara i lažova, načina na koji djeluju u političko–javnom životu. Isto tako, postoji razlika između tradicionalne i moderne laži. Tradicionalna laž bila je usmjerena prema neprijateljima i cilj takve laži bilo je varanje samo njih, a moderna laž može biti predstavljena kao „predstava“ u kojoj i sami glumci ne znaju da je riječ o laži.

Pojedini filozofi smatraju da suprotnost između istine i politike proizlazi iz činjenice da su životi građana i filozofa različiti te „dva stupa društva“ drugačije promatraju ta dva odnosa i načina tumačenja životne zbilje. Dok u filozofiji postoje stvari koje su istine i do kojih se došlo određenom argumentacijom, dotle je država, u pravnom smislu, tvorac istine. U politici ne postoji apsolutna istina.

Povijesni presjek čovječanstva pokazuje da će npr. neki tiranin ili vladar učinit će sve da se održi na vlasti, a u tome će mu pomoći oni koji podržavaju njegovu interpretaciju istine. U današnjoj politici su nam dostupna dva rješenja kojima se suzbija melankolična slučajnost historije. Prvo rješenje, koje se sastoji u tome da zajednicu vidimo kao umjetničko djelo i da se život i budućnost mogu oblikovati kao umjetničko djelo (početni model). Drugo rješenje za budućnosti leži u tome da više ne stvaramo savršenu državu, već se infiltriramo u oblikovanju pravoga zakona povijesti.

Upravo objektivna istina postoji u mjeri u kojoj se o njoj govori čak i kada se zbiva u privatnoj domeni. Objektivna istina upućuje na političku misao ili ideju, dok racionalna istina upućuje na filozofiju. Pretpostavlja da je ogromna uloga historije u tvorbi objektivne istine, jer ona može odrediti ono što smatra legitimnim i to predstaviti stanovništvu. No objektivna istina postoji bez obzira na političke sustave i ona se sukobljava u mnogim sferama sa slobodom mišljena. Povijest je pokazala da se objektivna istina, osim sukoba sa “slobodom mišljenja“, sukobljava s političkim idejama i nailazi na odbijanje kod totalitarnih oblika (despotskih) upravljanja društvom.

Istina, u pogledu političkih sustava ovisi prvenstveno o vladi i načinu na koji se stanovništvu prenosi točnost informacija. Da bi jedan građanin mogao biti nepristran, mora posjedovati moć rasuđivanja i slobodu mišljenja. Građanin mora posjedovati sposobnost da razlikuje privatni interes od javnog. Od antike postoji razlikovanje između privatnog i javnog jer je u privatnoj sferi (οἶκος) bio svojstven autoritet, dominacija i nesloboda, a javnoj sferi (πόλις) politička sloboda bez autoriteta i dominacije.

Jedno od pitanje koje si često postavljam je sljedeće… Da li je građanin ili grupa ljudi dobrodošla u jednom političkom sustavu (totalitarnom, monarhističkom ili liberalno demokratskom) ako posjeduje sposobnost objektivnog razlikovanja političkog i filozofskog tumačenja istine? To je pitanje na koje svatko od nas mora dati vlastiti odgovor.