Znakovi Božje prisutnosti u svemiru (1.)
Svaki čovjek koji iskreno traži istinu vidi jasne znakove prisutnosti i djelovanja Svemogućeg Boga u svemiru oko nas.
Sir Isaac Newton, engleski fizičar, je napisao sljedeće: „Sve materijalne stvari izgledaju da su sastavljene od prije spominjanih tvrdih i čvrstih čestica, koje su različito vezane u prvom stvaranju savjetom inteligentnog Izvršitelja. Bog je taj koji je stvorio i materiju i red. I ako je On tako učinio, potpuno je nefilozofski tražiti neku drugu teoriju o podrijetlu svijeta ili smatrati da je kosmos (red) mogao nastati iz kaosa jednostavnim zakonima prirode.“
Albert Einstein odlučno je odbacio, kao lažno i ograničavajuće naše spoznajne moći, uvjerenje da postoji samo ono što je spoznajno našim osjetilima. Napisao je: „Moja se religioznost sastoji u poniznom divljenju beskonačno uzvišenom duhu koji se otkriva u ono malo stvari koje možemo razumjeti o spoznatljivom svijetu. To duboko emocionalno uvjerenje u prisutnost više razumne snage koja se otkriva u nespoznatljivom svemiru, formira moju ideju Boga.“
Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, belgijski kemičar Ilia Prigogin rekao je sljedeće: „Statistička vjerojatnost da će organske strukture i najpreciznije usklađene reakcije koje simboliziraju žive organizme biti generirane slučajno je jednaka nuli”.
Podignite oči i gledajte
Rezultati svih znanstvenih istraživanja svemira vode svakog znanstvenika koji se vodi intelektualnim poštenjem i koji ozbiljno traži istinu do očitog zaključka da je cijeli svemir stvorio Bog, koji ga čini opstojnim i savršenim. Od samog početka postojanja čovječanstva, Bog je pokazao svoje postojanje kroz ljepotu, sklad i prostranstvo svemira. Stvoritelj nam je svojim stvaranjem pokazuje tko je On: „Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu“ (Iz 40,26).
„Ako ljudska bića sa svom svojom inteligencijom ne uspijevaju prepoznati Boga kao Stvoritelja svega, to nije zato što im nedostaju sredstava za to, nego zato što njihova slobodna volja i njihova grješnost postavljaju prepreku na putu“ (Sv. Ivan Pavao II.).
Koliko je velik svemir?
Kada bismo svemirom koji poznajemo putovali brzinom svjetlosti, to jest tristo tisuća kilometara u sekundi (u jednoj sekundi bismo obišli orbitu Zemlje sedam puta), trebalo bi nam oko dvadeset osam milijardi svjetlosnih godina da obiđemo svemir!
Svaka galaksija sastoji se od stotina milijardi zvijezda, a promjer joj je milijune trilijuna kilometara. Procjenjuje se da iza Mliječnog puta ima više zvijezda, nego zrnaca pijeska na svim plažama Zemlje.
Kada pogledamo zvjezdano nebo, pred našim očima vidimo zadivljujući prizor. Možemo vidjeti Mliječni put ili našu galaksiju, koja je spiralna galaksija. Kad bismo brojali jednu zvijezdu u sekundi, 24 sata dnevno, trebalo bi nam 9,5 milijuna godina da prebrojimo sve zvijezde u našoj galaksiji. Naša je galaksija relativno mala; njezin promjer je dugačak oko trilijun (1012) kilometara. Da bi prevalili tu udaljenost brzinom od 300.000 kilometara u sekundi, zraci svjetlosti bi trebalo sto tisuća godina!
Naše znanje o svemiru, našoj galaksiji, Mliječnoj stazi, doista je vrlo ograničeno. Mora se upamtiti da je cijeli Sunčev sustav, uključujući Sunce i planete, samo mali fragment galaksije. Astronomi mogu promatrati samo 0,000003% Mliječnog puta i samo dvije i pol tisuća zvijezda, dok ih sveukupno ima između dvjesto do četiristo milijardi. Britanski fizičar Paul Davies je rekao: „Mislim da postoji snažan dokaz da se nešto događa iza svega… Čini se kao da je netko fino podesio prirodne brojeve kako bi napravio svemir… Dojam dizajna je neodoljiv”.