Kao što je nedavno pisao The European Conservative, a o tome izvijestio i Vigilare.info, Međunarodna komisija pravnika sa sjedištem u Ženevi nedavno je objavila izvješće „Načela za pristup utemeljen na ljudskim pravima kaznenom zakonu koji propisuje ponašanje povezano sa seksom, reprodukcijom, uporabom droga, HIV-om, beskućništvom i siromaštvom“.

Konzervativni pravni stručnjaci upozoravaju da ovo izvješće predstavlja opasan poticaj za seksualizaciju djece i za uklanjanje dugotrajne zaštite djece u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije o spolnom odgoju.

Jerzy Kwaśniewski, predsjednik pravnog think tanka Ordo Juris, izjavio je za The European Conservative da je ovo prvi dokument – za koji se tvrdi da je rezultat sastanaka stručnjaka s Programom UN-a za HIV/AIDS i Uredom visokog povjerenika UN-a za ljudska prava – koji službeno preporučuje (barem djelomičnu) dekriminalizaciju seksualnih radnji koje se danas kvalificiraju kao „pedofilne” ako se vjeruje da je maloljetnik izrazio istinski neovisni i informirani pristanak za određeni seksualni čin.

Nizozemski pisac i novinar David Sorensen tvrdi Ujedinjeni narodi (UN) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) rade na normalizaciji pedofilije na globalnoj razini. „Već nekoliko mjeseci radim na prikupljanju dokaza koji nedvojbeno, uvjerljivo pokazuju da Ujedinjeni narodi i Ujedinjeni narodi i Svjetska zdravstvena organizacija i druge organizacije poput Planiranog roditeljstva i Zaklade Billa i Melinde Gates … rade po cijelom svijetu (…) žele potpuno preuzeti obrazovanje u vrtićima i osnovnim školama,” rekao je Sorensen u podcastu „Istina za zdravlje“, koji vodi dr. Elizabeth Lee Vliet.

Ove organizacije ne samo da žele „seksualizirati malu djecu“, već i „srušiti njihove prirodne obrambene sustave kako bi bila potpuno otvorena za seksualne predatore bilo gdje, svugdje“. „Oni doslovno kažu da je svako dijete seksualno biće od nulte godine, da su spolno biće bez obzira na dob”, nastavio je. „I tako je seks njihovo ljudsko pravo. Stoga svako dijete treba imati seksualne partnere i škole ga moraju usmjeravati da se upusti u seksualne odnose od najranije moguće dobi”.

U svojim „Međunarodnim tehničkim smjernicama o seksualnom obrazovanju”, UN promiče „sveobuhvatno spolno obrazovanje”, za koje kaže da je osmišljeno da „opremi djecu i mlade znanjem, vještinama, stavovima i vrijednostima koje će ih osnažiti da (…) razviju društveni i seksualni odnosi puni poštovanja”. U ovim se smjernicama odgajateljima nalaže da djecu, počevši od devete godine, poučavaju samozadovoljavanju. „Standardi za seksualni odgoj u Europi“, dodaje Sorensen, još su eksplicitniji i počinju u još mlađoj dobi. Primjerice, savjetuje se odgajateljima da informiraju djecu od nula do četiri godine o „užitku i zadovoljstvu pri dodirivanju vlastitog tijela” i „masturbaciji u ranom djetinjstvu”. Djecu u dobi od šest do devet godina treba poučavati o „Seksu u medijima (uključujući internet)”, prema smjernicama WHO-a. Štoviše, za djecu od devet do dvanaest godina, WHO savjetuje odgajateljima da omoguće djeci da „donesu svjesnu odluku hoće li imati seksualna iskustva ili ne“, pogrješno implicirajući da su djeca sposobna pristati na seks u tako mladoj dobi.

I u Hrvatskoj smo u posljednjih desetak godina vidjeli pokušaje normalizacije pedofilije. Tako je 2013. na Queer festivalu u Francuskom institutu u Zagrebu kao gost bio pozvan poznati nizozemski zagovaratelj pedofilje Gert Hekma. Te godine dosta se pisalo i o dr. Aleksandru Štulhoferu.  Objavljen je niz članaka koji neprijeporno dokazuju da je Alfred Kinsey, na čijem se institutu školovao dr. Aleksandar Štulhofer – jedan od ključnih autora tzv. četvrtog modula zdravstvenog odgoja, bio pedofil. Objavljeni su i dokumenti koji pokazuju da je Štulhofer objavio knjigu u koautorstvu s deklariranim pedofilom i urednikom pedofilskog časopisa dr. Theom Standfordom.

Niti jedno društvo, niti jedna civilizacija ne može egzistirati bez tabua i moralnih ograda, a u današnjoj zapadnoj civilizaciji tabui i moralne ograde gotovo da više ne postoje. Sve ide prema tome da će čak i pedofilija vrlo skoro postati nešto „novo normalno“. Tako se i za pedofile sve češće koristi naziv „osoba koju privlače maloljetnici“.

U Svetome Pismu (Mk 9, 42–48; Lk 17, 1–2) čitamo: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku“.

Na žalost, zapadna civilizacija odrekla se Svetoga Pisma, ali i zdravog razuma. Društvo koje više ne zna razliku između muškarca i žene i koje nije spremno niti na najmanju žrtve za bilo kakve ideale, teško može imati budućnost. Zahtjevi za legalizacijom pedofilije samo su logičan proizvod te i takve bolesne civilizacije.