„Errare humanum est, perseverare diabolicum“, „ljudski je griješiti, ali ustrajati je demonski“. Ova se izreka savršeno može primijeniti na odnos zemalja Europske unije prema tzv. migrantskom pitanju.
Od Angele Merkel do Davida Camerona i Nicolasa Sarkozyja, niz europskih čelnika pred više od deset godina vrlo je jasno konstatirao smrt multikulturalizma. Ta dijagnoza nije spriječila Merkel da 2015. širom otvori vrata novome migrantskom valu uz promicanje tzv. politike dobrodošlice. Multikulti sustav nije funkcionirao s manje migranata, ali je, eto, kasnije trebao s više.
Lako je 2015. bilo zaraditi etiketu fašista, rasista ili ksenofoba. Svaka kritika masovnih migracija završavala je s teškom lijevo-liberalnom medijsko-političko paljbom prema onima koji u nekontroliranim i masovnim migracijama nisu vidjeli samo humanitarno, nego i sigurnosno pitanje.
Ipak, kasnije će godine donijeti realniju sliku pa su tako mnogi stavovi koji su se ranije vezali isključivo uz heretika Viktora Orbana postali gotovo opće prihvaćeni. Migracije su i sigurnosno pitanje i kao pitanje koje se dugoročno tiče ukupnoga europskog identiteta.
Nije im do noćnih šetnji
U mnogim europskim državama, od Njemačke i Francuske do Švedske koncept multikulturalizma pokazuje se kao promašen. Stvaraju se paralelna društva i no-go zone u kojima ne vrijedi pozitivno zakonodavstvo matične države.
Francuzima i Šveđanima sve je manje do noćnih šetnji jer znaju na kakve bi probleme mogli naći. Sve je to jako dobro poznato EU globalistima, ali oni i dalje demonski ustraju u promašenim multikulti politikama.
Situacija za sada nije kao 2015., no u mnogim njemačkim gradovima više ne postoje smještajni kapaciteti za useljenika. Domaće stanovništvo ima sve manje razumijevanje za masovno useljavanje. Tako je u nizu zemalja gdje se posljednjih mjeseci migracije ponovno povećavaju.
I Hrvatska na istom pogubnom putu
Hrvatska je i dalje iseljenička zemlja, ali je posljednjih godina postala i useljenički centar. Zagreb je plastična slika kako se u kratkom roku mijenja identitet jednoga grada. No jačaju i ilegalne migracije.
U medijima se konstantno podgrijava slika o nasilnoj hrvatskoj policiji koja migrante vraća natrag u BiH. No kako to da onda Karlovac i neki drugi gradovi bivaju preplavljeni migrantima? Odakle su migranti koji su jučer divljali u vlaku u Plaškom?
Već danas zemlje EU-a teško izlaze na kraj s masovnim migracijama. Što će tek biti u idućim desetljećima? Samo Afrika do kraja će stoljeća narasti četiri puta, a milijuni stanovnika u Aziji već danas sanjaju o dolasku u bogatu Europu gdje će riješiti svoje egzistencijalne probleme. Kako to završava vidimo u Švedskoj čija socijalna mreža sve teže izdržava nove pritiske.
Demografski izumiruća Europa morat će temeljito preispitati svoje politike, orijentacije i vrijednosti.
Ili će doći do otpora protiv onih koji masovnim migracijama žele uništiti ostatke ostataka kršćanstva u Europi ili će Europa kakvu danas poznajemo nestati pred našim očima.
