„Prozor života“ nije svjetonazorsko pitanje. Iznenađeni protivljenjem i zabranom tvz. „prozora života“ nakon što je posredstvom njega 24. lipnja spašena dvotjedna djevojčica, koje je priopćilo Ministarstvo socijalne politike na čelu s ministrom Marinom Piletićem, izražavamo potporu udruzi Betlehem na trudu oko spašavanja života. Drago nam je što je djevojčica sigurna i što će pronaći dom u usvojiteljskoj obitelji.
Argumentacija onih koji se protive prozoru odnosno „pretincu“ za bebe, koji je legalan i dobro funkcionira u Njemačkoj (čak 80 „pretinaca“), Austriji, Švicarskoj, Poljskoj, Češkoj, Latviji i SAD-u, primjer je mentalne gimnastike koja ne uspijeva proći test logike, prava i osnovne humanosti. Tako je u priopćenju Ministarstva navedeno da „praksa tzv. ‘Prozora za život’ stavlja potrebu roditelja za anonimnošću ispred prava djeteta na identitet, podrijetlo i odnos s oba roditelja“, dok Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji (čl. 10, st. 2) iz 2012. legalno omogućuje da dijete nakon rođenja nema nikakav odnos s ocem, budući da donor sjemena nema nikakva roditeljska prava i dužnosti. U opisanom slučaju dijete nema odnos s oba roditelja, čime se očito krše prava djeteta na koja se Priopćenje poziva, što ukazuje na nedosljednost onih koji se pozivaju na to pravo u slučaju „prozora života“.
Nadalje, u priopćenju stoji da „ovakve prakse otvaraju prostor paralelnim, nezakonitim oblicima skrbi“, što nije točno, budući da su odmah nakon alarma koji je naznačio da je dijete u „pretincu“, pozvane sve institucionalne službe koje su mu pružile skrb. Napuštanje djeteta s pravom je kazneno djelo, no mjera „prozora“ iznimna je mjera prevencije čedomorstva, koje može biti povezano s postpartalnim stanjem majke u kojem ona nije u stanju ili se skanjuje obratiti nadležnim službama.
Tvrdnje, koje se gdjekad susreću, kako „pretinci“ ne preveniraju čedomorstvo pa nisu korisni, nisu dokazane ni logične, s obzirom na to da je broj djece ostavljene u „pretincima“ u pravilu malen i stabilan te se nije povećavao otkad su ove prakse uvedene u navedenim zemljama. Također, dječak ostavljen u kanti za smeće u svibnju 2024. u Zaprešiću i oko 100 čedomorstava u posljednjih 30 godina činjenice su koje govore u prilog ovakvoj mjeri.
Smatramo da „prozor života“ udruge Betlehem nije paralelni sustav skrbi, nego posrednik između roditelja u teškoj situaciji i institucija, što i jest smisao civilnih udruga, u skladu s načelom supsidijarnosti. S obzirom na reakciju Ženske mreže u veljači ove godine, nameće se zaključak da je razlog protivljenju „prozoru“ ideološke prirode; to je mjera koja pogoduje majkama u teškoj situaciji pa je vjerojatno jedini pravi razlog protivljenja dotičnih udruga takvoj mjeri činjenica da je Betlehem katolička i pro life udruga, što je primjer isključivosti i netrpeljivosti prema neistomišljenicima.
Budući da prozor života nije svjetonazorsko pitanje, sa žalošću konstatiramo da je društvo u kojemu bi nekomu smetao „prozor života“ nihilističko i maliciozno, budući da je život temeljna vrijednost, a pravo na život temelj ostvarivanju svih drugih prava svakog djeteta, pa i prava na identitet, podrijetlo i odnos s oba roditelja.
Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika