Utorak, 27. veljače 2024.

Spasenje je naš jedini posao

XII. razmatranje. Važnost našeg spasenja

2. Spasenje je naš jedini posao

Sv. Franjo Ksaverski je govorio da na svijetu nema, nego samo jedno dobro i jedno samo zlo; jedino dobro jest spasiti se, a jedino zlo izgubiti se.

Posao vječnog spasa nije samo najvažniji, nego i jedini posao koji možemo imati u našem životu. Sveti Bernard oplakuje ljudske ludosti, koje nazivaju ludorijama dječje ludorije, a poslovima svoje zemaljske radnje. Ludorije velikih, velike su ludorije. A što nam koristi, kaže Gospodin, da zadobijemo sav ovaj svijet, a dušu izgubimo? Ako se spasiš, brate moj, ne smeta što si se na ovom svijetu toliko žalostio i preziran bivao; spasio se, više nećeš ništa trpjeti, nego ćeš biti sretan kroz sve vjekove. Ali, ako lutaš i izgubiš se, što će ti u paklu služiti, da si se na svijetu uvijek šetao i po volji zabavljao, te da si bio najbogatiji i najčašćeniji?

Izgubi li se duša, izgube se zabave, časti, bogatstva i sve se izgubi. Što ćeš odgovoriti svom Isusu, kad mu budeš polagao račune? Da kakav kralj pošalje kojeg svog poslanika, da izvidi neke važne poslove u kojem gradu, a on umjesto da izviđa naređene mu poslove, upusti se u gozbe, kazališta i druge zabave; i tom njegovom nemarnošću poslovi propadnu, kakav bi račun mogao predati svom kralju na povratku? Ali, oh, Bože, kakav će bolji račun moći položiti Gospodinu na sudnjem danu onaj koji stavljen na ovaj svijet, ne da se zabavlja, ne da se obogaćuje, ne da stječe časti, nego samo da dušu spasi; a on na sve drugo pazio, a na dušu gotovo ništa.

Svjetski ljudi samo misle na danas, a na budućnost nimalo. Sveti Filip Neri jedanput u Rimu razgovarajući se s nekim darovitim mladićem, imenom Franjo Zazzera, koji se bavio samo ovim svijetom, reče mu:

„Sinko moj, ti ćeš se silno obogatiti, bit ćeš vrijedan odvjetnik, zatim ćeš se popeti do velikog dostojanstva, a možda i do kardinala, a tko zna da na kraku i Papom ne postaneš? A onda? A onda?“ „Idi“, napokon mu reče svetac, „i razmišljaj ove posljednje riječi”. Franjo otišao kući i češće promatrajući one posljednje dvije riječi. „A onda? A onda?“ ostavi svjetske poslove, ostavi ovaj svijet i stupi u družbu sv. Filipa, i od onog vremena poče samom Bogu služiti.

Jedini posao, jer nemamo nego jednu dušu.

Benedikt XI bi zamoljen od nekog vojvode za jednu milost, koja mu se nije mogla dati bez grijeha. Papa odgovori poslaniku: „Kaži svom vojvodi, kad bi imao dvije duše, tad bi mogao jednu za nj izgubiti, a drugu za sebe sačuvati; ali kako nemam nego samo jednu, ne mogu, niti hoću izgubiti je“. Sv. Franjo Ksaverski je govorio da na svijetu nema, nego samo jedno dobro i jedno samo zlo; jedino dobro jest spasiti se, a jedino zlo izgubiti se.

To isto ponavljaše i sveta Terezija govoreći: „Sestre moje, jedna duša, jedna vječnost“, želeći reći: Jedna duša, izgubi li se ova, izgubljeno je sve; jedna vječnost, izgubi li se jednom duša, izgubila se je zauvijek. Stoga je David molio: „Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u domu Jahvinu sve dane života svoga“ (Ps.27,4). Gospodine od tebe ništa drugo ne tražim, nego samo da se spasim.

Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja (Fil.2,12). Tko se ne boji niti se straši da će propasti taj se neće spasiti, zato da se spasimo valja da se trudimo i nastojimo. Da postignemo vječno blaženstvo treba na samrti naše življenje biti slično onom Isusovu. I stoga treba nastojati izbjeći svaku grešnu prigodu, i s druge strane, upotrijebiti sva moguća sredstva, da zadobijemo spas: „Kraljevstvo nebesko nije za lijenčinu“ veli sv. Bernard, „nego za one koji se trude služeći Bogu“. Svi bi se htjeli spasiti bez truda. Čudnovata stvar! Kaže sv. Augustin, vrag se toliko trudi, i ne spava, nego uvijek traži da nas upropasti; a ti radeći se o tvom vječnom dobru ili vječnom zlu, pak si tako nemaran? Neprijatelj bdije, a ti spavaš?

Molitva: Ah, moj Bože, zahvaljujem ti, što u ovaj čas stojim pred tvojim nogama, a ne u paklu, koji sam toliko puta bio zaslužio! Ali zašto će mi ovaj nevoljni život u kom me držiš, ako i u naprijed ostanem bez tvoje milosti? Ah, ne dopusti da se to ikad više dogodi! Bio sam ti okrenuo leđa i tebe izgubio, o moje najveće dobro! Od sveg srca žalim; kamo sreće da sam tisuću puta prije umro! Izgubio sam te, ali me tješe riječi tvog proroka, koji mi kazuje da si posve dobar i da te duša koja te istinski traži lako nađe: „Dobar je Gospodin duši, koja ga traži.“

Ako sam do sada od tebe bježao, o kralju srca moga, sad te tražim i drugo ništa nego samog tebe. Svom te ljubavlju ljubim. Primi me i nemoj se srditi što ćete ljubiti ono srce koje te je do sad preziralo. Poduči me što trebam raditi, da ti ugodim, a ja ću sve ispuniti. Ah, Isuse moj, spasi mi ovu dušu, za koju si svoju krv prolio i svoj život dao; i spasi me, daj da te ljubim na ovom i na drugom svijetu. To se nadam, da ću dobiti po tvojim zaslugama; isto tako ufam se i po tvom zagovoru, o Marijo.

Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...