Iskreno, na početku posljednje muške molitve krunice 2. rujna 2023., buka bubnjeva i glasna glazba na središnjem hrvatskom trgu bana Jelačića u Zagrebu, išli su mi na živce. Kao kada vam po noći komarac leti oko glave. Iritantno, a da ne govorim da je nepristojno, nekulturno i prikazuje nisku kulturu poštovanja prema neistomišljenicima. Baš balkanski, u najgorem smislu te riječi.
Uz to, zakonski je vrlo upitno kako se ti protivnici javne molitve mogu tako približiti i ometati jedan posve legitiman javni čin (molitvu) koji je, sukladno pravilima, prijavljen kod policije. Za taj propust odgovaraju policija (I. policijska postaja Zagreb), ministar unutarnjih poslova i gradska vlast koja otvoreno podržava te protivnike i tako opet pokazuje svoju protukatoličke (da ne kažem antidemokratske) stavove i netolerantnost.
Policiji i ministrima lakše je dopustiti nepravdu prema katoličkim moliteljima, nego se zamjeriti ljevičarskoj falangi (prosvjednicima i srednjostrujaškim medijima). Kako kukavički i licemjerno! To je stav ove woke Vlade koja molitelje optužuje da stvaraju „razdor“, umjesto da brane njihovo pravo okupljanja, kao građanima i katoličkima vjernicima koji u Hrvatskoj čine većinu.
Nadnaravni pogled
Sve ove stvari i nepravde, promatrano samo na ljudskoj razini, mogli bi naljutiti čovjeka. Ali to u stvari pokazuje silnu duhovnu moć krunice i vjere. Želim ponoviti, zajedno s ostalim muževima koji mole po hrvatskim trgovima, da ovdje nema ni „p“ od politike; ovo je iskren, javni čin iskazivanja javnog štovanja našem Bogu i traženja zagovora preko Njegove Majke Marije.
To što neki govore da je u ovu molitvu uključen poljski „Ordo Iuris“ i da stoji „iza molitelja“ – koliko god to nam laska – jednostavno ne odgovara istini. To nema veze s molitvom na ovom Trgu ni ostalim trgovima.
Plodovi krunice
Kao vjernik s poniznošću gledam što se događa i iskreno sam zadivljen: muškarci na koljenima javnom ispovijedaju svoju vjeru, iskazuju Bogu štovanje i zagovaraju i mole za svoje obitelji, moralnost, čednost, duhovni autoritet, prestanak pobačaja, za Crkvu i za domovinu. Mnogi su nastavili moliti krunicu u svojim obiteljima, a mnogi koji nikada nisu molili krunicu, kada su vidjeli reakciju suprotne strane, ponizno su uzeli krunicu u svoje ruke i počeli moliti. I to je prvi plod ove molitve. Prepoznali smo snagu molitve krunice.
Drugi plod je taj što smo naučili ljubiti i moliti za one koji nam se suprotstavljaju. Oni me više ne iritiraju. Na svakog od njih gledam kao na dijete Božje koje je Bog želio od početka vremena te svakog želi imati kod sebe u Raju za vječnost. „Od sto duša, sto nas zanima“, kako je rekao jedan svetac. Ni jedna duša ne smije se izgubiti, koliko je to do nas. Da, sotona i njegova banda trenutno se igraju s njima, muče ih i tjeraju na grijeh.
Ali pogledajmo što je napravila ta krunica, tj. muškarci koji je javno mole: otišli smo „na periferiju“, u ovom slučaju na glavne trgove i na ulici evangeliziramo svojim dostojanstvenim primjerom. Čak su neki komentirali kako nam bubnjevi daju ritam u molitvi! Mi smo itekako slabi i grješni ljudi, ali ono malo dobra i vjere što imamo, prikazujemo Bogu.
Da, bilo bi lakše moliti u crkvama (što i radimo), ali onda ne bismo toliko evangelizirali svijet kao što Krist od nas izrazito traži. Svi oni koji su ondje bučni i zavijaju dok molimo, mogu biti sigurni da molimo i za njih. Neka se duboko pitaju zašto dolaze, koji je smisao njihova života i kamo idu. Njihov dolazak Bog je dozvolio zato da se malo „osunčaju“ i osjete sjaj molitve. To što nam se suprotstavljaju nije ništa novo za kršćane, to je dio našeg DNK. Podnijet ćemo i taj križ za sve naše osobne nakane, ali i za njih.
Treći plod je konkretna karitativna ljubav. Svaki put nakon javne krunice skuplja se novac za one koji su u potrebi. Posljednji put skupljalo se za samohranu majku petero djece koja treba priključak na gradski vodovod. To je slika solidarne Hrvatske koja uz ora i labora (molitvu i rad) može sve promijeniti iz korijena.
Pozivam sve koji još nisu da nam se priključe na trgovima i postanu dio ovog velikog duhovnog projekta koji itekako već ima i imat će svoje plodove i utječe na smjer naše domovine. Tu smo na vašim i našim trgovima svake prve subote u mjesecu. I ne ćemo odustati dok god nam je, kao narodu, potrebna duhovna obnova.