Autor Yuval Noah Harari, profesor je povijesti na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Njegove su knjige postale uspješnice New York Timesa te uživaju podršku istaknutih osoba kao što su bivši predsjednik SAD-a Barack Obama te Bill Gates. Donosimo analizu američkog istraživača i publicista Johna Horvata.

Uspješnica Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice opasna je za slabovjerne katolike. Rijetko se viđa knjiga koja na tako prepreden način nastoji poljuljati uvjerenja i predstaviti kao neizbježnu jednu surovu i bezbožnu budućnost koja se, ovog trenutka, osmišljava. Čitajući ovu knjigu nećete otkriti njezinu pravu vrijednost. Ustvari, većina ljudi ne bi je trebala pročitati. Proza koju nalazimo u ovom pozamašnom i precijenjenom svesku nije za svakoga. Nema razloga za nepotrebnim izlaganjem lakomislenim tvrdnjama o vjeri koje graniče s bogohuljenjem.

Puno je bolje čitati o sadržaju i idejama koje se nalaze u ovoj knjizi. Većini je katolika neophodno saznati što ih to točno čeka. Ne trebaju, dakle, ni pokušati odgonetnuti ezoterične tajne koje se nalaze u ovoj knjizi. Bitno je, stoga, uputiti se o ovoj knjizi izdanoj 2017. godine. Autor je Yuval Noah Harari, profesor povijesti na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Njegove su knjige postale uspješnice New York Timesa te uživaju podršku istaknutih osoba kao što su bivši predsjednik SAD-a Barack Obama te Bill Gates. Sa sigurnošću možemo ustvrditi da je Harari predvodnik avangarde u svemu što je liberalno i krivovjerno.

Sve ono što je liberalno i krivovjerno

Uistinu, u knjizi se spominju svi ključni pojmovi za koje se liberalizam zalaže, od globalnog zatopljenja i istospolnih „brakova“ sve do radikalnog relativizma. Tu i tamo, mističnim se prizvucima prihvaća i poneko drevno gnostičko krivovjerje. Sekularni vid knjige očituje se u napadima na vjeru. Dio je knjige posvećen čak i marksističkoj raščlambi, budući da su katolici posebna meta. Čitateljstvu se govori da je jedina prava Crkva samo jedna među mnogim zamišljenim poretcima koji su se razvili kao sredstva očuvanja struktura moći.

Takvi pogledi nisu novost, naime, slijede istrošene priče protiv kršćanstva koje liberalizam već dugo koristi. Također, svojstveno im je i štovanje moderne kao sustava koji je, preko svih očekivanja, do vrhunca doveo materijalnu udobnost i slobodu izbora.

Sve ovo ne predstavlja znatnu prijetnju Crkvi koja je prebrodila mnogo sličnih oluja. No, ono što čini Hararijevu povijest sutrašnjice toliko opasnom je njegov opis onog što slijedi nakon liberalizma.

Iscrtavanje budućnosti: Bogovi u nastanku

Beskompromisnom iskrenošću, Harari predviđa budućnost. Liberalizam umire kao žrtva vlastitog uspjeha, a zamijenit će ga revolucija usmjerena na izmjenu ljudske naravi.

Najgora stvar koju možete primijetiti jest da on nije usamljen u svojem viđenju ove zastrašujuće budućnosti. Naime, on govori u ime progresivnog staleža znanstvenika, poduzetnika i učenjaka koji su u međusobnom sporazumu. Rukopis (ili možda algoritam) je na zidu (Dn 5,5; misli se na ljudsku ruku koja se pojavila na Baltazarovoj gozbi te pisala po zidu; op. prev). Ova je budućnost posvuda oko nas, odnosno u napravama koje nosimo sa sobom, algoritmima koji upravljaju mrežama te u biotehnologiji i umjetnoj inteligenciji koje postupno preuzimaju sve. Morate se prilagoditi, on govori, ili ćete biti ostavljeni. Ako se ne prilagodite, prema vama će se odnositi kao što se sada ljudi odnose prema životinjama.

Ova će budućnost, dakle, ići onkraj dosezanja vrhunca udobnosti u ovoj suznoj dolini koju je stvorila, sada već minula, liberalna revolucija. Ustvari, prof. Harari tvrdi da je suvremeno „čovječanstvo“ u stvarnosti nadišlo glad, kugu i rat. Ono što nam preostaje činiti nije daljnje usavršavanje, već izmjena samog čovječanstva. Idući cilj je dostizanje besmrtnosti, vječnog blaženstva i božanstva. Biti ćete kao bogovi, kao što, uostalom, kaže i sam naslov: Homo Deus.

Ključ za razumijevanje ovog prijelaza iz Homo sapiensa u Homo deusa, filozofsko je viđenje života i čovječanstva potpuno oprečno katoličkom viđenju sv. Tome Akvinskog. Čovjek više nije stvoren na sliku i priliku Božju, obdaren razumom i voljom. Naprotiv, čovječanstvo će sada biti preoblikovano u mračan svijet bezbožnih slika i prilika. Trijumf Homo deusa okrenut će svijet naglavačke.

Duša ne postoji

Jedna od središnjih teza ove knjige je, na primjer, da se ukupnost života može svesti na puke kemijske reakcije i algoritme. „Organizmi su algoritmi. Svaka životinja, uključujući i Homo sapiensa, skup je organskih algoritama oblikovan prirodnim odabirom tijekom milijuna godina evolucije“. Iz ovog razloga, izvalio je Harari, „ako istinski shvaćate teoriju evolucije, shvaćate i da duša ne postoji“.

Dobro ste čuli. Tvrdi da duša ne postoji zato što duše nisu podložne evoluciji. Postojanje duše nikad nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima te je stoga vjerojatno samo plod bujne mašte. U slučaju da duša ne postoji, zasigurno ne postoji ni Bog u kojem će ta duša počivati svu vječnost. Nema krajnjeg odredišta gdje će se zlo kazniti, a dobro nagraditi u vječnosti. Moralnost i vjera postat će nevažne.

Činjenica da ne možemo očekivati vječno blaženstvo čini potragu za nemoralnošću i zemaljskom srećom krajnje važnima.

Maštovite priče koje su ljudi izmislili

Nepostojanje duše samo je početak ovoga jezivog putovanja u budućnost, jer ako su organizmi puki algoritmi određeni biokemijskim reakcijama i nasumičnom evolucijom, onda iz toga slijedi i zaključak da ne postoji slobodna volja. Sve je predodređeno ili nasumično, a ništa ne može biti slobodno.

Praktične posljedice ovakvog viđenja svijeta već se istražuju. Nedostatak slobodne volje ponovno potvrđuje nepostojanje moralnog zakona. Dakle, na ljudske će se nagone moći utjecati te njima upravljati lijekovima, genetskim inženjeringom ili izravnim podražajem mozga kako bi se dovelo do stanja sreće. Autor predviđa da će znanstvenici stvoriti širok raspon izmijenjenih stanja svijesti koja će ljude dovoditi do vječne sreće.

Kakofonija suprotstavljenih glasova

Liberalno društvo veliča slobodu svakog pojedinca. Sloboda, kao i ideja jedinstva osobe, šuplje su zamisli. Prof. Harari tvrdi da smo ustvari „kakofonija suprotstavljenih glasova“ unutar iste osobe. „Jedinstveno i autentično sebstvo stvarno je kao i vječna duša, Djed Božićnjak te Uskrsni zec“.

Ovo također ima posljedice. Liberalni koncepti ovise o navodnoj slobodi izbora, također, navodno jedinstvene osobe. U svijetu Homo deusa, koncepti zasnovani na izboru, kao što su slobodno tržište, demokracije ili čak poimanje ljepote, postat će nebitni. Razvit će se anorganski algoritmi koji će donositi puno bolje izbore za nas. S vremenom, oni će nadići, a možda i nadomjestiti čovjeka.

Dok se kršćanski svijet oslanjao na Boga u donošenju životnih odluka, temelj liberalizma bio je slobodan izbor pojedinca u potrazi za ispunjenjem. Homo deus ovisit će o algoritmima koji nas okružuju i koji nas poznaju bolje nego što sami sebe poznajemo. Iz ovog razloga tvrtke poput Googlea u tolikoj mjeri prikupljaju podatke o svakom našem pokretu. U nadolazećem poretku, najbolje moguće odluke za nas će se donositi na temelju tih podataka.

Oprečno učiteljstvo

Ono što čini povijest sutrašnjice prof.  Hararija toliko zastrašujućom jest činjenica da je on smrtno ozbiljan. Ne samo što je ozbiljan, već i uživa potporu sekularnoga vladajućeg staleža, koji je i osmislio ovo viđenje budućnosti. Očito je da se ovo viđenje logično uklapa u ogromne podatkovne mreže koje nastoje prikazati ovu budućnost već prisutnom.

Ustvari, prof. Harari vidi sebe kao onog koji otvoreno govori ono što je ljudima neobično i strano. „Kad počnu razmišljati o tome, većina ljudi shvati da to uistinu ima smisla“.

Također, uvjerenja prof. Hararija ostavljaju snažan dojam. Robovskom se privrženošću pouzdaje u, kako on to navodi, „životne znanosti“, kao da se radi o prorocima. Za njega, one su učiteljstvo oprečno Crkvi, s vlastitim samoproglašenim dogmama i nepogrješivošću. Iako priznaje da životne znanosti nemaju odgovore na mnoga pitanja, slijepo vjeruje da će ih jednog dana naći.

Bitka izvjesnosti

Neizvjesno je hoće li svijet u konačnici dosegnuti točku Homo deusa. Hararijeva knjiga je, prije svega, izričita potvrda smjera u kojem druga strana ide.

Za malovjerne i nevjerne, Homo Deus je opasna knjiga. Ideje izložene u njoj označuju još jedan korak bliže uništenju preostaloga moralnog poretka. Sramota je da toliko razvikana knjiga nije ni na radaru mnogih koji bi trebali braniti vjeru, a mogli bi, uz prigodne propovijedi, potvrditi crkveni nauk o duši, grijehu i slobodnoj volji. Umjesto toga, ona neosporeno potkopava vjerske datosti, čineći tako štetu dušama i pripremajući ih za jezivu budućnost bez Boga.

Onaj čija je vjera jaka, ovu će knjigu doživjeti kao bitku uvjerenja. Doživjet će autorovo protuprirodno viđenje sutrašnjice onakvim kakvo i jest: kao još jedan frustriran pokušaj odmetanja od moralnog zakona te će ga prokazati kao nastojanje da se uništi slika i prilika Božja kao što ju možemo prepoznati u duši, slobodnoj volji i jedinstvu osobe.

Vaša vlastita uvjerenja nagnat će vas na borbu za moralni poredak koji autor odbija, a vaša će vas ljubav prema Bogu dovesti do spoznaje da su ove ideje uvreda Bogu.

Naime, u bitci izvjesnosti, Bog uvijek pobjeđuje.

Izvor: ReturnToOrder