Četvrtak, 12. prosinca 2024.

Potpomognuto samoubojstvo – jedan od jahača kulture smrti

Kultura smrti manifestira se na mnogo načina, a jedan od njih je i tzv. potpomognuto samoubojstvo odnosno eutanazija. Do legalizacije potpomognutog samoubojstva u proteklim je godinama došlo u nizu zemalja, od Novog Zelanda, Australije i Kanade do zemalja Beneluxa, Španjolske i nedavno Austrije.
U Švicarskoj će od iduće godine biti dostupne tzv. kapsule za eutanaziju. Aktivirana kapsula se puni dušikom te se smanjuje kisik. Nakon toga osoba gubi svijest i u konačnici umire, a sve traje manje od jedne minute. Nedavno je u jednome hrvatskom mainstream mediju objavljen članak u kojemu se žaluje što u Hrvatskoj nije legalizirano potpomognuto samoubojstvo i što ljudi „nemaju pravo na izbor“.
Zagovornici potpomognutog samoubojstva kao ključne argumente za njegovu legalizaciju navode samilost i to da život neke osobe više nema smisla ni kvalitete. To su isti oni humanisti koji, međutim, nemaju samilosti prema nerođenoj djeci niti ih je briga za njihov život, a o kvaliteti da ne govorimo.
„U patnji je ideja“, rekao je veliki ruski književnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski. U kršćanstvu patnja ima svoje opravdanje, prije svega kao ovozemaljsko čišćenje od grijeha, a smisao ljudskoj patnji dala je i Isusova patnja na križu. Život bez patnje nije moguć i jedino u usporedbi s patnjom i žalošću čovjek može iskusiti i istinsku radost i veselje.
Bog je jedini koji može prosuđivati o kvaliteti ljudskoga života, a svaki je čovjek, bio on znanstvenik ili duševni bolesnik, stvoren na sliku Božju. Legalizacija potpomognutog samoubojstva u perspektivi bi mogla dovesti do stvaranja društvene klime u kojoj će se s prijezirom gledati na one ljudi koji, bilo zbog bolesti ili starosti, više ne mogu pridonositi društvu.
Ako će se na njih gledati kao na teret, neki od njih će sami poželjeti izvršiti samoubojstvo. Od legalizacije potpomognutog samoubojstva odnosno eutanazije, kao dobrovoljne kategorije, pa do zakonski nametnutog ubijanja ljudi s defektima ili senilnih staraca – zapravo je vrlo mali korak.
Početkom 20. stoljeća ideje eugenike cvjetale su u Europi, a vrhovni eugeničari zahtijevali su da se pobiju milijuni ljudi, bilo zbog toga što su rođeni s defektima ili boluju od teških bolesti. Svoj vrhunac eugenika je doživjela u Trećemu Reichu.
Danas se eugeničke ideje ne provode tako otvoreno, ali se kamufliraju pod krinkom genetskog inženjeringa. U Novome vrlome svijetu nema mjesta za one s defektima i nedostatcima, a primjena umjetne inteligencije, kao što je svojedobno najavio Yuval Harari, u 21. će se stoljeću baviti popravljanjem fizičkih i duševnih nedostataka. „Bit ćete kao Bog“, stara je kušnja još iz Edenskoga vrta.
Izvršavanje potpomognutog samoubojstva odnosno eutanazije u suprotnosti je s Hipokratovom zakletvom, ali i s kršćanstvom koje je presudno zaslužno za afirmaciju dostojanstva svake osobe. Kršćanski pogled uključuje zalaganje za zaštitu života od začeća pa do prirodne smrti. To ujedno znači i to da ljude ne treba mučiti umjetnim produžavanjem života.
Umirućim ljudima treba pružiti svu moguću skrb i kršćansku ljubav, a jedino Bog ima pravo oduzeti život. Sve druge ideje urušavaju ljudsko dostojanstvo, provodile se otvoreno kao u totalitarnim sustavima ili perfidno, pod plaštem plemenitosti, kao danas.
U korijenu svih ideologija koje negiraju čovjekovo pravo na život od začeća do prirodne smrti nalazi se isti korijen kulture smrti i nastojanja ljudi da sebi podlažu druge ljude.
Bogočovjek je otkupio čovječanstvo, a ideja čovjekoboga je lažna opsjena ohola čovjeka koji je odbacio Put, Istinu i Život.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...