Ponedjeljak, 06. veljače 2023.

NOVA MIGRACIJSKA KRIZA: I Hrvatska u žrvnju sulude i autodestruktivne migrantske politike

Iako je rat u Ukrajini trenutno opravdano u centru pozornosti, migracije i dalje ostaju jedan od ključnih izazova i rizika europske sigurnosti. Migracijski procesi prema Europi traju već desetljećima, no tek je velika migrantska kriza 2015./2016. godine u svijesti ljudi – posebno na području srednjoistočne Europe – ukazala na razmjere krize.

Od 2015. do danas donekle se promijenio mainstream narativ vezan uz migracije. Dok se je ranije migracije tretiralo isključivo kao humanitarno pitanje, danas ih se promatra i kroz sigurnosnu prizmu. No migracije su i pitanje koje utječe na identitet Staroga Kontinenta. Mnogi dijelovi (sjevero)zapadne Europe već danas sliče na Bliski istok i Sjevernu Afriku. Stvaranje šerijatskih gheta predstavlja svakodnevnicu mnogih europskih velikih gradova o kojoj ni tzv. mainstream mediji više ne mogu šutjeti.

Nova migracijska kriza

Migracije su posljednjih mjeseci snažno intenzivirane, do razine da se može govoriti o novoj migracijskoj krizi. Iako se u Bruxellesu stvara akcijski plan za područje središnjeg Mediterana, glavni problem ipak ostaje tzv. Zapadni Balkan, što se neposredno reflektira i na hrvatsku sigurnost. Ove godine u Hrvatsku je ušlo 36,000 migranata što predstavlja povećanje od 145 posto. Njemačka bilježi peteroznamenkaste brojke koje dostižu i rekorde iz veljače 2016. Njemački veleposlanik u Rimu Viktor Elbling komentirao je na Twitteru 11. studenoga: „Italija čini puno kad je riječ o migracijama, ali nije jedina: 154.385 tražitelja azila u Njemačkoj u razdoblju od siječnja do rujna 2022., 110.055 u Francuskoj, 48.935 u Italiji. To je 0,186 posto njemačke populacije, 0,163 posto francuske i 0,083 posto talijanske“.

Jasno je da iza migracija jednim dijelom stoje korporativni interesi. Velikim korporacijama odgovara jeftina radna snaga. Karl Marx svojedobno je govorio o migrantima kao o „rezervnoj vojsci kapitala“ koja ruši cijenu domaće radne snage. Neomarksiste nije pretjerano briga za radnike, oni u svim vrstama manjina vide nove aktere „permanentne revolucije“. U tom smislu oni doslovce vabe migrante da dođu u Europi. Ljevičarima – čije su politike od 1968. do danas demografski uništile Zapad – migranti služe kao sredstvo za poništavanje ostataka kršćanske Europe.

Bivša njemačka kancelarica Angela Merkel još 2010. konstatirala da je multikulturalizam u Njemačkoj u potpunosti propao, a gotovo je identičnu izjavu dao i tadašnji britanski premijer David Cameron. Ipak, i dalje se provod identična autodestruktivna migrantska politika. Nešto što nije funkcioniralo s manjim brojem migranata trebalo je valjda početi funkcionirati s više?

Bivši libijski predsjednik Muammar al-Gadafi svojedobno je govorio o islamizaciji Europe putem demografije, a pozivi za ukidanjem demokracije (s kojom islam jednostavno nije spojiv) i zamjenom ove islamom, premda o tome baš ne vole pisati tzv. mainstream mediji, svakodnevni su repertoar mnogih europskih gradova.

Sve veći broj šerijatskih gheta

Predgrađa brojnih europskih metropola sve manje sliče na Europu, a sve više na Bliski istok i Sjevernu Afriku. Francuska i Švedska kao najistaknutiji primjeri pokazuju kuda vodi politika tzv. multikulturalizma koju je Samuel Huntington ispravno označio kao protuzapadnu ideologiju. Samo u Francuskoj danas postoji 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u koje i policija teško ulazi. U knjizi „Čudna smrt Europe“ Douglas Murray piše da „demografska istraživanja pokazuju da će etnički Šveđani postati manjina u Švedskoj već za trajanja životnog vijeka većine ljudi koji su danas živi“. Uz nastavak dosadašnje politike Švedska bi vrlo brzo postala propala država. Kao najveći multi-kulti eksperiment u Europi, Švedska je danas država koja je prepuna no-go zona (šerijatskih gheta), a kriminal i obračuni imigrantskih bandi otežavaju normalno funkcioniranje svakodnevnog života do te razine da o ovome problemu sve više govore i tzv. mainstream mediji koji su ranije promicali proimgrantsku politiku. U samo nekoliko godina Švedska se od jedne o najsigurnijih zemalja pretvorila u leglo kriminala i uličnih obračuna.

Prema projekcijama UN-a, do kraja ovoga stoljeća najveći rast stanovništva dogodit će se u Africi, gdje će broj stanovnika narasti otprilike četiri puta. „Crni kontinent” gotovo će stići Aziju 2100. – imat će 4,468 milijarda stanovnika, dok će Azija biti na 4,78 milijarda. Afrika danas ima 1,256 milijarda stanovnika, od čega je 41 posto mlađe od 15 godina. Jedini kontinent koji će do kraja stoljeća zabilježiti pad jest Europa, koja će sa 742 milijuna pasti na 653 milijuna stanovnika. Dok će, dakle, u sljedećih sedamdeset i osam godina Afrika narasti za četiri puta, u Europi (koja je početkom 20. st. činila 25 posto svjetske populacije, a danas ne čini ni 10 posto) će se događati potpuno obrnuti trendovi.

Uz nastavak dosadašnje „politike dobrodošlice“ Sredozemno more predstavljat će malu baru za toliki broj ljudi. No čini se da globalističke političare to pretjerano ne brine. Njihov je posao voditi borbu protiv „fašista“ i „rasista“ koji upozoravaju na autodestruktivne politike. Tako je nedavno i Europski parlament u rezoluciji pozvao institucije Europske unije da „primijene snažan, uključiv, sveobuhvatan i višestruk pristup za učinkovitu borbu protiv svih oblika rasizma i diskriminacije”.

Velika zamjena stanovništva

U istoj se rezoluciji tvrdi da u svim državama članicama Europske unije politički predstavnici ekstremne desnice uspješno promoviraju teoriju Velike zamjene kao jednu od ključnih točki u svome političkom diskursu. Autor teorije je francuski pisac Renaud Camus, koji opisuje fenomen kao proces pri kojem se etnički Europljani nastavljaju bivati demografski zamijenjeni strancima putem politika koje guraju liberalne „elite“ koje promiču masovne migracije i nizak natalitet

Teoriju velike zamjene stanovništva – koju su prihvatili mnogi prominentni konzervativni autori – nastoji se proglasiti tzv. teorijom zavjere, a sutra možda postane i kažnjivo njezino spominjanje. Tzv. fact-checkeri već danas penaliziraju profile na društvenim mrežama u kojima se govori o ovoj teoriji koja, na žalost, sve više postaje praksa.

Migracije su tijekom povijesti bez dileme obogatile brojne kulture i civilizacije. Riječ je pojavi koja je konstanta ljudske povijesti. Međutim, masovne migracije  a ovdje je riječ i o projektiranim migracijama, uvijek su podrazumijevale sukobe i prolijevanje krvi. Kao što ističe Pariška izjava koju su 2018. potpisali istaknuti konzervativni intelektualci – „imigracija bez asimilacije jest kolonizacija”.

Na žalost, veliki porast broja migracija u Hrvatsku ukazuje na to je i naša zemlja uvučena u žrvanj sulude i autodestruktivne migrantske politike koja kopa grob Starome Kontinentu.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...