Genderističke, zeleno-fundamentalističke i posthumanističke agende nastoje dekonstruirati ostatke stare normalnosti u zapadnoj civilizaciji. Područje proizvodnje hrane u tome ima istaknutu ulogu, a tzv. zelene politike koriste se za krinka za mnoge dublje ideološke transformacije.
U Bruxellesu, centru Europske unije, i danas svjedočimo sukobima policije i seljaka koji prosvjeduju protiv suludih zeleno-ekoloških propisa, niskih cijena poljoprivrednih proizvoda i najavljenoga sporazuma EU-a sa zemljama Latinske Amerike. Prosvjedi se osim u Bruxellesu odvijaju i u mnogim drugim glavnim gradovima zemalja Unije.
Treba jasno istaknuti da bi svim ljudima trebao biti interes da žive u čišćem i zdravijem okolišu. Problem je zelene agende u tome što se zelena transformacija želi provesti u nerealno kratkom vremenu i što se zapravo pretvara u polugu najavljenog tzv. Velikog reseta. Zeleni fundamentalisti doslovce na ljude gledaju kao na nametnike na zemlji. Za njih je svako novo dijete nova tona ugljičnog dioksida. Neomaltuzijanski kult u zelenom fundamentalizmu doživljava svoj vrhunac.
Eugenika
Polovicom prošloga stoljeća eugenika se zaodijeva u novo, prihvatljivo ruho ekologije, sa sljedećom glavnom porukom: Ako se želi spasiti okoliš, potrebno je uvesti strogu kontrolu populacije. Već 1948. g. pojavljuju se dvije knjige na tom tragu koje se prodajnu u milijunskim nakladama.
Kao što u knjizi Rat protiv čovjeka piše prof. dr. Josip Mužić, Henry Fairfield Osborn jr., sin istoimenog eugeničara i kućni prijatelj obitelji Rockefeller, objavljuje Naš opljačkani planet, a William Vogt, koji je u razdoblju od 1951. do 1962. bio nacionalni direktor organizacije Planned Parenthood Federation of America, objavljuje knjigu jednako znakovita naslova – Put preživljavanja. Dok Osborn zastupa nešto umjerenije stavove, Vogt se nimalo ne ustručava biti izravan. Osvrćući se na sukob između komunista i nacionalista u Kini i mogućnost da taj sukob izazove masovnu glad, zaključuje da će to biti „ne samo poželjno, nego i nužno“.
Nakon prosvjetiteljstva došlo je do zaokreta od teocentrične prema antropocentričnoj viziji svijeta, no čini se da je i potonjoj došao kraj i da se krećemo prema vremenu u kojemu će se interesi zaštite prirode i okoliša pretpostavljati interesima ljudi. Očita je namjera do kraja dekonstruirati biblijsku sliku svijeta i čovjeka.
Ekološki fundamentalizam tvrdi da ljudsko biće nije vrijednije od životinje, biljke ili čak minerala i da bi u osnovi moglo nestati s ciljem da ekosustavu bude bolje. Na taj način se negira čovjeka kao sliku Božju, dakle niječe se Boga.
„Zdravo seljačko“
Postoje mnoga inventivna rješenja kojima zeleni revolucionari žele „spasiti klimu”. Tako bi u budućnosti svi trebali prestati jesti, meso, jaja i žitarice, jer je njihova proizvodnja skopčana s emitiranjem štetnih supstanci, i svi trebali krenuti jesi kukce i buhe. Stotine državnih osnovnih škola diljem Nizozemske – pod izlikom „spašavanja planeta“ – već danas nude mladim učenicima mogućnost da „probaju“ crve i insekte. U istoj toj Nizozemskoj u nekim je gradovima zabranjeno reklamiranje mesa i mliječnih proizvoda. To su recepti koje nam nudi novo normalno.
Kod klimatskih fundamentalista sve se jasnije može razaznati revolucionarno-destruktivni impuls. Tako je, primjerice, i s klimatskog marša inicijative Extinction Rebellion Zagreb 2022. jasno poručeno: „Jedina solucija – klimatska revolucija!“.
Revolucionari posljednjih godina pokušavaju uništiti mnoga poznata umjetnička djela kako bi, eto, skrenuli pozornost na važnost čuvanja okoliša. U stvarnosti, njih pokreće jedino destrukcija i volja za uništavanjem. Oni su pritom tek „korisne budale“ u rukama globalističkih eugeničkih krugova.
Prosvjedi poljoprivrednika koji se posljednjih dana odvijaju diljem Europe ipak pokazuju da pojam „zdravo seljačko“ i dalje ima podlogu u stvarnosti. I zato prosvjede poljoprivrednika treba poduprijeti. To su ostatci normalnosti na sve luđem Zapadu.