U emisiji Nedjeljom u 2 (i u 3) od 10. ožujka 2024. gostovao je Mario Radić, zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta (DP).

Emisija je započela prilogom u kojem je gost govorio o životnom putu, o obrani domovine i da je u Domovinskom ratu izgubio oca i strica. Do kraja 1992. bio je u Hrvatskoj vojsci da bi već 1993. započeo rad u privatnom sektoru. Te je godine otvorio prvu tvrtku, drugu godinu dana poslije, a po povratku u rodni Vukovar kupovao je halu po halu i danas ima 14 000 kvadrata. Ondje je, na svojoj djedovini, obnovio kuću stvorivši samooodrživo imanje s domaćim životinjama i solarnom elektranom koja se uskoro pušta u pogon. Također, i u Osijeku ima nekoliko tvornica koje vrlo uspješno posluju.

Neovisno o nečijim političkim preferencijama, ono što je u ovoj priči definitivno zanimljivo je da je lider neke desne hrvatske stranke, kakav je Domovinski pokret – poduzetnik. U dosadašnjem političkom životu Hrvatske desnica obično nije previše pažnje pridavala gospodarskim temama (što zbog nedostatka interesa, što kadra) te joj se predbacivalo pretežito bavljenje, za svakodnevni život manje važnim, ideološkim pitanjima, tzv. ‘ustašama i partizanima’.

U ovom slučaju Radić, kao drugi čovjek stranke, dolazi iz realnog sektora te je, imajući u vidu sva postignuća, i vrlo uspješan: osim što je u ‘poslu’ preko trideset godina, danas zapošljava gotovo 3 000 ljudi i dobro razumije sve teškoće s kojima se privatne tvrtke suočavaju u Hrvatskoj.

No podjednaka zanimljivost je da DP očito pridaje i značajnu pažnju vrjednosnim i/ili svjetonazorskim pitanjima što tu opciju od klasične desne, zapravo čini i konzervativnom. To je bilo vidljivo posebno u prvom dijelu emisije u kojoj se govorilo o rodnoj ideologiji i Istanbulskoj konvenciji. Pri tome je gost, pozivajući se na zdrav razum, uspješno odgovarao na protupitanja svjetonazorski suprotstavljenog voditelja Aleksandra Stankovića.

Radić je pokazao da prati što se na tom području događa, ne samo kod kuće, već i u inozemstvu. Naveo je primjere o kojima se uistinu sve češće može čitati na stranim portalima ili rijetkim domaćim portalima koji donose vijesti o apsurdima uvođenja rodne teorije.

Tako je spomenuo situaciju iz športa, konkretno atletike, u kojoj se neki muškarac smatra i proglasi ženom te se počne natjecati s djevojkama koje, potom, nadmoćno pobjeđuje. „Biste li vi voljeli da se vaša kćer bavi nekakvim sportom, pa da dođe neki tip koji se proglasi ženom i onda ju on pobijedi?“, retorički je upitao voditelja.

Naveo je i da se rodna ideologija uvodi i u vrtiće, preko literature te da nije normalno da se djeci od šest godina nudi izbor želi li biti muško ili žensko.

Nastavak emisije, „Nedjeljom u 3“, u kojem se postavljaju pitanja gledatelja, bio je podjednako zanimljiv.

Tako je jedan gledatelj postavio pitanje hoće li DP, u slučaju dolaska na vlast, tražiti ukidanje Zakona o istospolnom partnerstvu kako ti parovi ne bi mogli udomljavati i usvajati djecu, na što je Radić odgovorio potvrdno (premda spomenuti zakon ne govori o udomljavanju i posvajanju djece, shvatilo se da je glavni cilj zaštititi djecu).

Pobornicima zdrava razuma, kao i pripadnicima LGBT+ pokreta, vjerojatno je bilo veliko iznenađenje čuti da neki političar na javnoj televiziji u udarnom terminu tako otvoreno i bez zadrške govori protiv nametanja te ideologije. To je nešto što se do sada možda uopće nije moglo vidjeti i čuti od kada je uveden Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola.

Stavom o ovim dvjema temama, DP je visoko postavio vrijednosnu ljestvicu i kriterije za preslagivanja na predizbornoj, kao i postizbornoj sceni, stoga će daljnji razvoj političke situacije biti svakako zanimljiv.