Yanimljiv je i nadasve ilustrativan intervju koji je nedavno njemačkom listu „Tageszeitung“ (TAZ) dao zastupnik tzv. Kršćansko-demokratske unije (CDU) u Bundestagu Michael Brand. Ovaj se „ekspert“ nakanio baviti Bosnom i Hercegovinom, ali mu neukom nisu poznate baš sve elementarne činjenice.

U kontekstu ukrajinskog rata on ističe da je „Bosna i Hercegovina mjesecima u fokusu zbog opasnosti novog rata bila i prije žestokog Putinovog napada na Ukrajinu. Osovina koja ide od Republike Srpske preko Srbije do Rusije je osovina sposobna za rat. Tome treba dodati i hrvatske nacionaliste u BiH“.

Zamislite vi to, hrvatski nacionalisti u istome rangu s Rusijom i Srbijom, iako su upravo ti „nacionalisti“ nekoliko puta spasili Bosnu i Hercegovinu. Naime, vlastitom vojnom organizacijom (HVO) Hrvati su se prvi suprotstavili srbijanskoj agresiji na BiH dok je još Alija Izetbegović govorio „ovo nije naš rat“.

U nastavku intervjua Brand poručuje: „Konačno se moramo prestati lagati da se s ekstremistima može osigurati mir. Treba biti odlučan u suočavanju s ekstremistima prije nego što bude prekasno“.

Nije poznato s kojim bi se sve to ekstremistima trebalo suočiti, i hoće li se hrabri „ekspert“ Brand i sam ponuditi kao regrut jedinica za suočavanje, no jednoga je ekstremista ipak detektirao.

To je za njega Zoran Milanović koji je „od bivšeg komunista postao ultranacionalist“.

„Hrvatska više ne smije aktivno ugrožavati ustav i državnost susjedne zemlje, niti izvana, niti iznutra, nego mora vlastitim ekstremistima postaviti granice“, zaključuje ekspert Brand.

Kako to Hrvatska ugrožava državnost BiH Brand nije precizirao, ali je izbiflao sve klasične floskule o BiH koje kruže po zapadnim političkim i medijskim centralama. Mistificiranje hrvatske uloge u BiH i izjednačavanje s ekstremizmom predstavlja podle laži koje su devedesetih skuhane od strane britanske obavještajne  službe.

U prevladavajućim, naime, narativima Hrvati su u rangu gotovo sa Srbima (dakle, agresori), a Bošnjaci su jedini „dobri dečki“. Takve ocjene je pratila i sudska praksa Haaškog suda. Na tome sudu mnogi monstruozni zločini Bošnjaka nad Hrvatima u BiH ostali su gotovo nekažnjeni.

Zanimljivo je da navedene lažne konstrukcije promiče jedan navodni demokršćanin, ekspert Brand, a još je zanimljivije da se iz sestrinske stranke HDZ-a (Europska pučka stranka) nije čula niti jedna riječ osude.

Slažu li se u HDZ-u s ocjenama prema kojima je Hrvatska bila agresor u BiH? Slažu li se s time kako se treba obračunati s hrvatskim ekstremistima?

Hoće li jednom doći vrijeme da se kaže dosta stranim tutorima i dušobrižnicima koji iz svojih zapadnih fotelja imaju potrebu diletantski komentirati situacije u drugim zemljama?