Bog nije taj koji nas kažnjava, nego to činimo sami kada napustimo Boga i njegove zakone. Otpadajući od Boga potpadamo pod zakone laži i grijeha. Naš Bog dopušta patnju da bi se i pojedinac i narod okrenuli Bogu, izvukli iz događaja (patnje) pouku, napustili put grijeha i pošli putem istine i ljubavi – putem vječnog života. Ako ne krenemo putem vječnog života, onda hodimo putem koji nas vodi u vječnu propast.

O vječnoj propasti, ili vidu Božje kazne, progovorio je u uvodnom govoru na početku zasjedanja redovite opće skupštine Biskupe sinode, 2. listopada 2005., papa Benedikt XVI.: „U Starom i Novom zavjetu Gospodin naviješta osudu nevjernog vinograda. Osuda koju je Izaija predvidio došla je u velikim ratovima i izgnanstvima za koje su bili odgovorni Asirci i Babilonci. Osuda koju je navijestio Gospodin Isus odnosi se prije svega na razaranje Jeruzalema 70. godine. No prijetnja osude tiče se i nas, Crkve u Europi, Europe i Zapada općenito. U Evanđelju Gospodin nam također upućuje na uši riječi koje je u Knjizi Otkrivenja uputio Crkvi u Efezu: ‘Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš ‘ (Otk 2, 5)”.

Što je papa Benedikt XVI. htio reći? Da osoba, riječ koju definiramo kao duhovnu pojedinačnost, mora postupno iscijeliti od negativnih učinaka koje je u njoj izazvao grijeh ili ostaci grijeha. Trpljenje u tom procesu pogađa na različite načine i narod. Vremenske nepogode (poplave, požari, potresi…) izražavaju stanje trpljenja svih nas koji smo još uvijek obilježeni grijesima ili ostacima grijeha koji nas ne ostavljaju potpuno otvorenima milosti. U tom kontekstu trebamo promatrati vremensku nepogodu koja je prošli tjedan pogodila glavni grad Hrvatske i Slavoniju.

U Zagrebu je nevrijeme posebno pogodilo jednu bolnicu, a većina srednjostrujaških medija vrlo je šturo izvijestila o tome. Nevrijeme je pogodilo zagrebačku bolnicu Sv. Duh. Drvo je palo na hitni prijem bolnice koja je prošle godine samovoljom gradonačelnika Tomaševića dopustila da se u njoj ponovno ubijaju nerođena djeca. Možda bi se uprava Kliničke bolnice Sv. Duh trebala zapitati zašto nevrijeme nije pogodilo niti jednu bolnicu u Zagrebu osim njihove?

I vrijedno je pažnje spomenuti još jedan fenomen koji su uočili Zagrepčani. Izostala je zvonjava crkvenih zvona, a znamo iz povijesnih zapisa, od kojih neki datiraju iz sedmog stoljeća, da zvonjava crkvenih zvona štiti stanovništvo od udara groma ili tuče. Prošle godine je zvonjava crkvenih zvona obranila Karlovac od tuče i velikih šteta. Možda bi i u Zagrebu mogli koristiti ovo sredstvo koje se pokazalo kao valjano za odbijanje oluja?