Na ovotjednoj sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba, gradonačelnik Tomislav Tomašević (Možemo!) predložio je da se hrvatska metropola pridruži Mreži duginih gradova (Rainbow Cities Network), međunarodnoj platformi koja okuplja 57 gradova i regija posvećenih promicanju prava i vidljivosti tzv. LGBTQ+ osoba. Članstvo uključuje gradove i regije unutar i izvan Europske unije.
Prema obrazloženju prijedloga, uključivanjem u ovu mrežu Zagreb bi pokazao svoju otvorenost, uključivost i spremnost na razmjenu politika koje doprinose većoj ravnopravnosti građana neovisno o njihovoj spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Odluka je izazvala kritike dijela oporbenih zastupnika, koji su upozorili da se time ideološki nameće vrijednosni sustav koji nije utemeljen na većinskoj volji građana.
Odluka gradonačelnika Tomaševića da Zagreb uključi u Mrežu duginih gradova predstavlja dosljedan, planski i ideološki motiviran korak u provedbi globalističke agende koja već godinama sustavno razgrađuje temelje zapadne civilizacije – obitelj, vjeru, narodni identitet i biološku stvarnost čovjeka.
Tomašević nije tek pasivni sudionik procesa – on je uvjereni i gorljivi provoditelj paradigme tzv. progresivnog društva koje svoju „otvorenost“ pokazuje isključivo prema modelima koji isključuju tradicionalne vrijednosti. Njegova politika nije vođena realnim problemima građana, nego ideološkim ciljevima iz kuhinja lijevoliberalnih zaklada, udruga i bruxelleskih birokratskih struktura.
Uvođenje Zagreba u Mrežu duginih gradova dio je šireg plana da se glavni grad Hrvatske pretvori u ogledni laboratorij za implementaciju rodne ideologije, dok se istovremeno svakodnevne potrebe građana – od raspadnutih cesta i krcatih tramvaja do demografske pustoši i stambene krize – guraju u drugi plan. Umjesto politike zdravog razuma, Zagreb dobiva politiku duginih deklaracija i kulturno-antropološkog inženjeringa.
Iako je Tomašević svoj mandat dobio na izborima, valja se zapitati – je li biračko povjerenje iskorišteno za poboljšanje kvalitete života građana ili za provedbu društvene preobrazbe po mjeri globalnih normi koje su duboko nespojive s hrvatskom kulturom i poviješću? Građani ipak nisu većinski glasovali da im se grad pretvori u ideološki poligon, već da im se omogući dostojanstven, funkcionalan i uređen život. Umjesto toga, svjedočimo sve agresivnijoj implementaciji doktrina koje nemaju korijen ni u narodnoj volji ni u stvarnim prioritetima društva.
Zagreb je, nažalost, pod ovom vlasti sve manje hrvatski grad, a sve više kopija zapadnoeuropskih metropola koje su već izgubile dušu u beskonačnim ratovima protiv svega prirodnoga i zdravorazumskoga.
A to nije razvoj. To je – kulturno samoubojstvo.
