Nedavno je održana konferencija na temu legalizacije prostitucije u Hrvatskoj, na kojoj se mogli čuti od govornika da pružanje seksualnih usluga neće nužno našteti javnom moralu. Očito “intelektualci“ i predstavnici političkog života vide u prostituciji priliku za dodatnu zaradu.

Ekonomski stručnjaci u prostituciji vide priliku za stvaranje viška kapitala, kojim bi se u konačnici “pomoglo” punjenje proračuna. “Bitni” su novci, a ljudske sudbine, pa tko se još njima bavi?

Nije se na konferenciji moglo čuti kako prostitucija degradira žene i uzrokuje širenje spolnih bolesti nego se promovira narativ da seksualne radnice treba zaštiti. Možda bi ljevičari mogli razmisliti o održavanju konferencije na kojoj bi govorili o zaštiti žena i njihovom izbavljanju iz ralja prostitucije. To nije zanimljivo.

Posebno žalosti činjenica što se projekt Regulacija prostitucije u Hrvatskoj provodi od 2019. na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, i još više žalosti činjenica što ga financira Hrvatska zaklada za znanost.

U ovaj projekt legalizacije prostitucije uključen je i Aleksandar Štulhofer, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, koji je na konferenciji meta jezikom iznio želju za otklanjanjem tabua s teme prostitucije i “pomoći“ seksualnim radnicama.

Konferencija na kojoj je sudjelovao prof. Štulhofer predstavlja klasičnu formu zamagljene ideologije i negaciju morala u svrhu prikazivanja prostitucije kao nečeg što je “dobro” i “korisno”. Neka znanstvenici, uključujući i Štulhofera, analiziraju historijske činjenice i razvoj društva. Ne treba biti genijalac da se spozna kako nemoral i nestanak morala nužno vodi prema raspadu društva, a legalizacija prostitucije je dodatni korak prema tome.

To dobro znaju i ljevičari i desničari. To što ljudi ne vole slušati istinu, razmišljati o njoj ili živjeti prema njoj ne znači da je ne treba ponavljati. Jednom kada zaboravimo istinu ulazimo u carstvo laži, a laž nikad ne može zadovoljiti čovjekove težnje.