Ideolozi zelene propagande dosjetili su se kako mogu nastaviti projekt “zaštite planeta”, a u tome su im se pridružile uplašene feministice – nevladine organizacije moraju se nastaviti financirati. Vjerojatno zeleni ideolozi smatraju prikazivanje filmova u kojem žene spašavaju planet uspjehom, ali ti su filmovi prosječnim promatračicama zanimljivi kao woke filmovi Disney+ produkcije.
Filmovi koji se ovih dana prikazuju u Zagrebu, u sklopu „Okolišnog filmskog festivala” (od 12. do 15. travnja), nisu financirale lijeve organizacije nego Europska unija. Stoga su natpisi u žurnalima o besplatnoj festivalskoj produkciji filmova kontradiktorni, ako ništa drugo. Netko ipak plaća prikazivanje ovih filmova. Ali kontradikcija razuma i “želja srca” je obilježje suvremene ljevice, što nas vraća na izreku starih Latina: nihil (nil) novi sub sole (hrv. ništa novoga pod suncem).
Većina filmova na festivalu odavno je prikazana u kinima, a njihova poruka postavlja narativ u kojem nije bitna žena nego priroda. Potrebno je da se u Hrvatskoj – zemlji poznatoj po zagađivačkoj industriji – podigne svijest o štetnosti koju činimo prirodi. Samo toga nismo svjesni. Zato je organizacija Zelena akcija tu da nas nauči kako sustavno štetu činimo okolišu.
U filmovima se istražuje „odnos koji kao vrsta uspostavljamo sa životinjama; kako ih doživljavamo, kako ih sustavno eksploatiramo, a što od njih možemo naučiti, voljeti i cijeniti te kako dubinski propitkivati opresivne obrasce prema drugim vrstama koje sustavno smatramo neupitnim činjenicama”. Drago mi je da ljevičari žele nešto naučiti od životinja, možda mogu naučiti od životinje neubijanje potomstva u utrobama kao što to čine ljudi.
Organizatori festivala za veliku završnicu prikazuju animirani klasik „Princeza Mononoke / Mononoke-hime” – film je po godini stvaranja stariji od tridesetogodišnjaka. Zar nisu nešto drugo mogli pronaći na IMDb-u? Ako su već htjeli/htjele/htjelo – ne smijem biti “rodno” isključiv – promicati feminističku “kulturu”, onda nisu trebali odabrati film u kojem se nastoji prikazati egalitarizam. Pa zar nije potrebno osnaživanje žene prije toga? Feministice kroz sto godina nisu uspjele postići ideal snažne žene, kako onda smatraju prikladnim prikazivanja filma koji govoriti o jednakosti?