Nedjelja, 27. studenoga 2022.

JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Smrt brzo dođe

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

 III. razmatranje. O kratkoći našeg života.

Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!“. (Jak. 4, 14)

 Smrt brzo dođe

Što je tvoj život? Ništa drugo nego dim, koji s malim vjetrom iščezne, i tako se raspline. Svi znaju da će jednom umrijeti, ali se mnogi varaju u tom što misle da im je smrt tako daleko, kao da nikad ne će doći. Na to nas opominje Job, govoreći da je ljudski život kratak, koji kao cvijet dolazi i prolazi. Ovo isto Gospodin preporuči Izaiji proroku da pripovijeda: „Viči, reče mu, da je ljudski život kao život jedne slamke, smrt dođe, slamka se osuši, i tako isto život svrši, svih veličina i svjetskih dobara cvijet otpadne.“ (Iz. 40, 6) Job da nam poručuje: „Smrt trči u susret brže od ikakva glasnika“ (Job. 9, 25), a mi joj neprestano letimo u susret.

Svakim korakom, svakom izdisajem njoj se približavamo. Govoraše sv. Jeronim: „Kroz ovo vrijeme, u kojem pišem sve to brže smrti se približavam“. „Mi smo svi osuđeni na smrt, slični smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti“ (2Sam. 14, 14). Isto tako, brate moj, i tvoji dani prolaze, i ti se smrti približavaš; prolaze naslade, šetnje gizdavosti, hvale i povlađivanja, a napokon što ostaje? Ništa drugo nego jedini grob mi preostaje, „daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari“ (Job. 17,1). Strpat će nas u kakvu jamu, i ondje ćemo goli sagnjiti.

Kod umiranja spomen na sve naslade koje smo uživali za života, sve zadobivene časti i odlična mjesta ne će koristiti, nego će nam više povećati muku i zdvajanje u postignuće vječnog spasa. Dakle, reći će onda ljubitelj i uživalac ovog svijeta, moja kuća, moji vrtovi, moji perivoji, ona krasna pokućstva, one slikarije, odijela, još malo pak ću ih morati ostaviti, zar nikad više neće biti moja, samo mi preostaje grob?

Tko je ovdje na zemlji strastveno ljubio dobra ovog svijeta, na čas svoje smrti teškom mukom će ih gledati i ova muka staviti će u još veću pogibelj spas njegove duše: a to nam i samo iskustvo potvrđuje, da osobe vezane za dobra ovoga svijeta, na smrti o drugom neće govoriti, osim o njihovoj bolesti, liječnicima koji bi se imali pozvati, te o lijekovima koji bi im bolje koristili: a kad im se progovori o duši, odmah im dosadi te stanu govoriti da ih se pusti otpočinuti, jer da ih glava boli, pa ne mogu slušati govora. A, i ako kad odgovore, smetu se, ne znaju što bi odgovorili i tako često im ispovjednik dade samo odrješenje; ali ne stoga što ih smatra pripravnim, nego stoga što nema više vremena. Tako umiru svi oni koji malo ili nimalo ne misle na smrt.

Molitva: Ah, moj Bože, o, Gospodine neizmjernog veličanstva, sramim se stati preda te? Koliko sam te puta uvrijedio zapostavljajući tvoju milost jednoj gadnoj nasladi, jednom prkosu, jednom dimu? Klanjam se i ljubim, o moj Otkupitelju tvoje svete rane koje sam ti mojim grijesima nanio, ali po njima se nadam zadobiti oproštenje i vječni spas. Pokaži mi, Isuse moj, veliku krivnju kojom sam te uvrijedio ostavljajući tebe, izvor svakog dobra, i to samo da se napijem otrovne i smrdljive vode.

Što nalazim u tolikim uvredama koje sam ti nanio, ako ne žalost, grizodušja i zasluge za pakao? „‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’“ (Lk 15, 21). Oče moj, ne odbaci me od sebe. Istina, da ne zaslužujem više tvoje milosti kojom bih opet postao tvojim sinom; ali si umro da mi oprostiš. Ti si rekao: „‘Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama’“ (Zah.1, 3). Ostavljam sva svoja zadovoljstva, odričem se svih naslada koje mi ovaj svijet može dati i tebi se obraćam dušom i tijelom. Radi krvi koju si za me prolio, oprosti mi dočim se kajem iz sveg srca za sve uvrede koje sam ti nanio. Kajem se i ljubim te više nego ikakvu drugu stvar. Ja nisam vrijedan da te ljubim, ali ti si zaslužio da budeš ljubljen, dopusti da te ljubim; ne ljuti se na ono srce koje te je nekada toliko pogrđivalo. Ti nisi htio da umrem dok sam još bio u grijehu, nego si me ostavio da te počnem ljubiti; da, ljubit ću te kroz ovo života što mi preostaje, i drugo neću ljubiti osim tebe samog. Pomozi me, daruj mi svetu ustrajnost, i tvoju svetu ljubav. Marijo, ufanje moje, preporuči me slatkom Isusu.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju

Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega

Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji

Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...