Izloženost djece pornografiji jedna je od najvećih briga koju spominju roditelji u Facebook grupi od sto trideset tisuća članova za roditeljstvo i tehnologiju kojoj sam se nedavno pridružila. S desetgodišnjim sinom koji me moli za više vremena za igranje i šesnaestogodišnjom kćeri koja se nada da će otvoriti Instagramu, trebale su mi povratne informacije i podrška drugih roditelja sa stranice, koji svakodnevno razmjenjuju informacije i ohrabruju jedni druge protiv „digitalnog carstva” koje prijeti da će progutati našu djecu.
Nedavna tema za raspravu bila je tajna istraga Wall Street Journala o Tik Toku, koja je otkrila da popularna aplikacija prikazuje stotine seksualno eksplicitnih oglasa tinejdžerskim korisnicima u dobi od trinaest godina, uključujući poveznice na stranice koje prikazuju pornografiju. Dok se nekim roditeljima to činilo kao iznenađujuća vijest, većina ih je priznala da je pornografija lako dostupna u popularnim aplikacijama poput Tik Toka, Instagrama, Snapchata i drugih.
Nažalost, mnogi roditelji navode da je njihovo dijete prvi put bilo izloženo pornografiji u osnovnoj školi putem telefona ili prijenosnog računala. Priče su sljedeće… vršnjaci iz razreda učenicima prikazuje pornografiju na telefonu dok se voze autobusom ili dok stoje u koloni čekajući roditelje; osmogodišnjak tražio informacije o hrčcima te je slučajno kliknuo pogrešnu vezu; tinejdžeri uhvaćeni kako gledaju pornografske stranice tijekom nastave; desetogodišnjak koji je pristupio pornografskoj stranici putem Discorda; jedanaestogodišnjak za koga roditelji vjeruju da je već ovisan o pornografiji – primjeri se nastavljaju u nedogled.
Ovim problemom ne bave se samo roditelji.
U objavi na društvenim mrežama koja je postala viralna 2020. godine , ravnatelj srednje škole Chris Cochran podijelio je sljedeći status:
„U situacijama kada moram pretražiti mobilne uređaje naših učenike, često mi bude muka zbog onoga što pronađem (vrlo neprikladne fotografije, video materijale, poruke, korištenje društvenih mreža i tako dalje). Stvari koje su naši učenici spremni napraviti i u kojima sudjeluju u tako mladoj dobi postaju sve gore svake sljedeće godine“.
Ništa od toga ne iznenađuje socijalnu radnicu, Ericu Komisar, koja radi s djecom i njihovim roditeljima u New Yorku. „U svojoj praksi”, rekla mi je, „vidjela sam porast mlađe djece koja mogu pristupiti pornografiji na internetu bez nadzora odraslih”.
A ono što djeca vide trebalo bi zabrinjavati svakog roditelja.
„Dana se mladi ljudi suočavaju s izazovima pornografije i hiper seksualne kulture kao nijedna druga generacija u povijesti svijeta“, napisao je Clay Olsen, suosnivač organizacije „Fight the New Drug“ (hrv. Bori se protiv novih droga), u elektronskoj poruci Institutu za obiteljske studije. „Ne samo da je pornografija raširenija i dostupnija nego u bilo kojem drugom vremenu u povijesti, već je i sama narav sadržaja isto tako evoluirala u agresivnije i ekstremnije forme”.
Pa kako možemo zaštititi svoju djecu u online svijetu u kojem im se na svakom koraku nudi pornografija? I kako im pomoći da izrastu u mladiće i djevojke koji su sposobni prepoznati i odbaciti opasne poruke koje pornografija uči o spolnosti i odnosima?
Pitala sam nekoliko stručnjaka za savjet, a ono što su mi rekli najbolje je sažeti u tri sljedeće riječi: zaštiti, pripremiti i osnažiti.
- Zaštite njihovu nevinost što je dulje moguće odgađanjem pristupa određenim stranicama korištenjem zaštitne tehnologije.
Istraživanja pokazuju da što su djeca ranije izložena seksualno eksplicitnom sadržaju, to dugoročno može naštetiti njihovom razumijevanju seksa i muško – ženskih odnosa, kao i vlastitom seksualnom ponašanju. Prema Američkoj akademiji za pedijatriju, jedno od petero djece vidjelo je nepoželjni, tj. seksualno eksplicitan sadržaj na internetu, a neki stručnjaci navode da je dob prvog susreta sa pornografskim sadržajem za većinu dječaka oko desete godina života, dok je za djevojčice nekoliko godina kasnije.
Zato je odgađanje ili korištenje pristupa sa zaštitnim preglednikom glavni savjet koji sam čula od stručnjaka.
Australski autor i stručnjak za roditeljstvo, dr. Justin Coulson, voli koristiti model koji je razvila dr. Laura Walker sa Sveučilišta Brigham Young, a koji počinje s „čahurom“.
„Kada su djeca mala, vjerojatno će najbolje biti ako ih začahurimo“, objasnio je Coulson. „U kontekstu seksualno eksplicitnog sadržaja, to znači da ih u potpunosti držimo podalje od toga, pa čak ni ne objašnjavamo postojanje takvog sadržaja“.
Jedan od najboljih načina za zaštitu djece je uvođenje zaštićenog preglednika internetskih stranica, ili odgoda korištenja pametnih telefona do završetka srednje škole, kao što zagovaraju grupe poput „Wait Until 8th“. Osim odgađanja korištenja pametnog telefona, ograničavanje mogućnosti pretraživanje, tj. stavljanje zaštite na sve uređaje – uključujući uređaje za igre, prijenosna računala i televizore – je isto tako ključno za odgađanje potencijalne izloženosti seksualno eksplicitnom sadržaju.
„Svi uređaji bi trebali biti na nekom prolaznom mjestu, a ne u dječjoj sobi“, prema dr. Lori Langdon, pedijatrici iz Sjeverne Karoline i članici Američke akademije za pedijatriju. „[Seksualne] slike kojima svjedočimo ostaju u djetetovom mozgu i ne mogu se izbrisati. Roditelji moraju znati što dijete gleda”.
Štoviše, zaštiti djecu od štetnih strana interneta zahtijeva da učinimo sve što možemo da blokiramo štetni sadržaj. Kao što je ravnatelj srednje škole mudro savjetovao roditelje u svojoj objavi na Facebooku: „Cijelo vrijeme sudjelujte u formiranju svoje djece, jer je internet daleko najopasnije mjesto na koje naši učenici svakodnevno idu”.
Dobra vijest je da je lakše nego ikad prije biti prisutan u praćenju odnosa naše djece prema štetnom internetskom sadržaju. Imamo na dohvat ruke širok izbor alata za praćenje, blokiranje i filtriranje koji će nam pomoći. To uključuje: ugrađeni roditeljski nadzor dostupan na telefonima, računalima i uređajima za igre; programe/aplikacije kao što su DisneyCircle ili Canopy, koji roditeljima omogućuju kontrolu uređaja svog djeteta; softver za filtriranje, kao što je NetNanny, Protect Young Eyes ili CleanRouter; i aplikacije za praćenje, kao što je Bark, koji upozorava roditelje na neprikladan sadržaj i poruke. Budući da postoji toliko izbora, postoji niz izvrsnih digitalnih tečajeva za obuku koji će preopterećenim roditeljima pomoći u korištenju ovih alata.
- Pripremite i obrazujte djecu od najranije dobi o opasnostima pornografije
Naravno, ne možemo zauvijek čahuriti svoju djecu, pogotovo kada su mnoga djeca izložena seksualno eksplicitnom sadržaju na uređaju drugog vršnjaka. Umjesto da dopuste pornografskoj industriji da pogrešno educira našu djecu o seksu, stručnjaci s kojima sam razgovarala pozvali su roditelje da daju informacije o pornografiji primjerene dobi djeteta što je prije moguće.
Dr. Coulson to opisuje kao „pripremanje“ naše djece i objašnjava: „kako sazrijevaju, to znači da roditelji treba objasniti djetetu u razvojno prikladnom trenutku da ‘postoji nešto što se zove pornografija’ i da ga upitaju: ‘da li je čuo/la za to?’“.
Odlučivanje o tome što je razvojno primjereno treba ovisiti o dobi djeteta, znatiželji i razini pristupa internetskom sadržaju, rekao je dr. Culson, ističući da: „Roditelji imaju priliku svome djetetu pružiti jasnu pouku i uputiti ga, te mu predstaviti kako bi željeli vidjeti da se njihovo dijete ponaša ako se pornografski sadržaj pojavi u pregledniku ili mu ga pokaže vršnjak/inja. Ovo pripremanje je idealno za dijete prije nego otkrije pornografije, te im može biti od pomoći i nakon otkrića”.
Clay Olsen se slaže, ističući da bi „otvoreni razgovori, razgovori bez srama“ trebali biti glavna strategija roditelja. „Što su razgovori prirodniji, lakše će biti kasnije Vama ili Vašem djetetu“, rekao je. „To bi trebao biti razgovor primjeren dobi koja počinje prije nego što mislite i [nastavlja se] u njihovoj odrasloj dobi”.
Izvrstan izvor za ovaj prvi razgovor je knjiga „Dobre slike, loše slike“ (eng. Good Pictures, Bad Pictures), koja predstavlja obiteljsku raspravu o pornografiji na način primjeren dobi, uključujući kako biti siguran na internetu i što učiniti kada se naiđe na seksualno eksplicitan sadržaj, primjerice da se „odvrati pogled i isključi uređaj”, razmisli o nečem dobrom i lijepom i odmah kaže roditeljima. Postoji i niz besplatnih online sigurnosnih obrazovnih izvora za djecu i roditelje koje mogu zajedno gledati.
Napose starija djeca trebaju razumjeti zašto je pornografija tako štetna.
Dr. Komisar napominje da pornografija „utječe na djecu u smislu njihove percepcije seksualnih odnosa za budućnost“, a djeca „isto tako mogu imati poteškoća s rješavanjem agresivne i perverzne prirode pornografije. To ih lako može emocionalno svladati.”
Jedna od najvećih šteta je ono što pornografija uči o seksu i vezama. Kao što je objašnjeno u izvješću s Harvarda, pornografija je: „prožeta mizoginijom i jača sve vrste pogubnih ideja o seksu – da žene žele ono što muškarci misle da žele, da je težnja za dominacijom znak snage, a ne krhkosti, i da žene uživaju u dominaciji i degradaciji, a da je prava intimnost neerotična“.
Korištenje pornografije tijekom adolescencije povezano je sa seksualno agresivnijim ponašanjem kod dječaka i seksualnom zlostavljanju djevojčica, kao i sa većim rizikom od seksualnog govora i dopisivanja. A nedavni članci opisuju kako široko rasprostranjena pornografija posebno šteti djevojkama, jer se od njih očekuje da se ponašaju kao pornografske zvijezde i čija su tijela oštećena zbog pritiska da se upuste u ponižavajuće i štetne seksualne radnje popularizirane u pornografskom sadržaju na internetu. Još jedna, novija, dugoročna šteta je potpuno odbijanje seksa od strane mladih ljudi koji su odrasli s pornografijom kao glavnim seksualnim edukatorom.
Zatim postoji potencijal za ovisnost.
„Adolescenti su podložniji stimulaciji seksualnog sadržaja jer je njihov frontalni striatum, odnosno centar za nagrađivanja mozga, aktivniji u dobi od devete do dvadeset pete godine, u odnosu na prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za emocionalnu regulaciju, koji onda može zaostajati u razvoja”, objasnio je dr. Komisar. „Tijekom ovih godina postoji nekoliko načina provjera stanja i ravnoteže u centrima za užitak u mozgu, što znači da je taj dio mozga podložniji ovisnostima svih vrsta”.
- Osposobite, tj. osnažite djecu i tinejdžere da odbace pornografiju kada se s njom susretnu
Sprječavanje naše djece da postanu ovisnici o pornografskoj industriji isto tako uključuje osposobljavanje njih da odbace pornografiju kada se susretnu s njom, što počinje s ukazivanjem na nešto bolje, a na nama je da im pomognemo da sami donesu mudre odluke.
Čak i dok ih upozoravamo na štetnost pornografskoj sadržaja, trebali bismo rano i često upoznavati djecu s ljepotom i svrhom zdrave seksualnosti, veza i braka, kako bi mogli prepoznati lažne poruke pornografije.
„Učite ih dobru prije nego što ih upozorite na zlo“, rekao je Olsen. „Moraju znati da seks sa pravom osobom u pravo vrijeme može biti lijep i da se ne treba toga sramiti”.
Kroz naše obitelji, vjerske zajednice i škole, možemo udahnuti u um naše djece lijepim i bogatim prikazima prijateljstva, ljubav, brak i obiteljski život prema Svetom pismu, dobre knjige, filmove, glazbu, umjetnost, pa čak i društvene medije. Učiti našu djecu da razmišljaju o poučnim i lijepim stvarima na ovom svijetu – i kako da traže taj sadržaj gdje god da pogledaju – može im pomoći da odbace štetan sadržaj.
Osim toga, djeca i tinejdžeri trebali bi imati bogat život izvan internetskog svijeta. S tim u vezi, ravnatelj Chris Cochran savjetovao je roditeljima da „stvore prilike za djecu kojima bi dobili iskustvo” da mogu vidjeti, raditi i naučiti nove stvari. „Ovo ne samo da jača njihov razvoj mozga, emocionalni razvoj i formira stav kod djece”, napisao je, „već isto tako jača Vaš odnos s njima”.
U konačnici, želimo odgajati vlastitu djecu da postanu mudri i odgovorni mladići i djevojke koji prepoznaju štetnost pornografije i imaju moć odbaciti je. U tu svrhu, dr. Coulson savjetuje roditelje da koriste „pristup koji podržava autonomiju i koji osnažuje dijete da radi kroz odgovore na izazove u sigurnom okruženju prije nego što se sami s njima suoče”.
To znači da „odgovorimo djetetu na razuman način, govoreći nešto poput: ‘ranije smo razgovarali o eksplicitnom sadržaju. Znaš što je pornografija. I sada si u dobi u kojoj se tvoji vršnjaci bave time. Kako se osjećaš u vezi toga? Što vidiš kao najbolji način da se nosiš s eksplicitnim sadržajem u svome okruženju?’“.
Kada je prije nekoliko godina razgovarao sa mnom o svojoj knjizi, „Tehnološki mudra obitelj“, Andy Crouch je iznio sličnu tvrdnju, naglašavajući snagu bliskih i zdravih obiteljskih odnosa i odgovornosti. Rekao je da bi naš cilj kao roditelja trebao biti „stvaranje okruženje u kojem je zadana postavka, i gdje smo povezani jedni s drugima, znamo što se događa u životima jedni i drugih, ali isto tako i na telefonima. Dakle, imamo neku vrstu odnosa u kojemu podržavamo jedni druge kada naiđemo na stvari koje ne bismo trebali, te nas ta vrsta pomoći vraća razumu”.
Očuvanje nevinosti naše djece u svijetu u kojem im se nasilni i ponižavajući seksualni sadržaji nude u sve mlađoj dobi može se promatrati kao nepremostiv problem. Ali kao što me Clay Olsen uvjeravao, svaki korak koji poduzimamo kao roditelji da zaštitimo, pripremimo i osnažimo našu djecu može im dugoročno koristiti.
„Roditelji su bitni“, rekao je Olsen. „Budite hrabri znajući da čak i mali trud može imati značajan utjecaj na vaše dijete. Sviđa mi se ovaj citat Edwarda Everetta Halea: ‘Ja sam samo jedan. Ne mogu sve učiniti, ali mogu nešto učiniti. I neću dopustiti da ono što ne mogu učiniti ometa ono što mogu učiniti’”.
Alysse ElHage je urednica web portala Institut za obiteljske studije (Institute for Family Studies) i ujedno je slobodna spisateljica. Prije nego se pridružila Institutu za obiteljske studije, radila je kao pomoćnica direktora za istraživanje u Udruzi za obiteljsku politiku Sjeverne Karoline i kao pomoćnica urednika časopisa „Family North Carolina“.