JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Upaljena svijeća na samrti

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

III. razmatranje. O kratkoći našeg života.

Upaljena svijeća na samrti

Plakaše kralj Ezekija gledajući svoj život kao platno koje tkalja prereze prije nego ga dovrši (Iz. 38, 12). Ah kolikom broju ljudi u najljepše vrijeme, tkajući platno, to jest smijući se i izvršavajući svoje svjetske naume, tolikom brigom odmjerene, smrt dođe i prekine sve!

Svjetlošću one posljednje svijeće iščezne svaka stvar ovoga svijeta, povlađivanja, zabave, gizdavosti i veličine. Smrt je velika tajna; ona nam predoči ono što ljubitelji ovog svijeta ne vide. Najzavidnije sreće, najslavnije pobjede izgube sav svoj sjaj i ljepotu kad se sa smrtne postelje motre. Misli oni lažljivih sreća koje smo imali, onda se mijenjaju u prezir protiv vlastite ludorije. Prava i strahovita sjena smrti zastre i potamni sva i najveća dostojanstva.

Sad nam strasti ukazuju na dobra ovog svijeta u posve drugom obliku nego su uistinu, smrt ih otkriva i prikazuje nam ih onakva kakva su jesu, dim blato, taštine i nevolje. Ah, Bože! Čemu nam služe bogatstva, plemstva i kraljevstva na smrti kad nas onda ne će drugo zapasti, osim jedna drvena kućica i jedna prosta i toliko duga haljina samo da nam tijelo može pokriti? Čemu služe časti, kad nas tada drugo ne sljeduje, osim žalobnog sprovoda i sjajne zadušnice, koje duši ne će ništa pomoći ako se je izgubila? Čemu služi ljepota tijela, kad onda drugo ne ostaje osim crvi smrada i grozota još prije smrti, a nakon smrti nešto malo smrdljivog praha?

Umre onaj bogataš, ministar, kapetan, o njegovoj smrti svugdje će se govoriti; te ako je zlo živio, onda će biti svjetska bajka i kao primjer svjetske ništavnosti i božanske pravde služit će drugim na poboljšanje. U grobnici, pak, pomiješat će se sa tjelesima siromaha.

Što mu je vrijedio onaj njegov dobro uređeni stas, kad danas od njega nema drugo osim gomilu crva? Čemu njegova vlast i moć koju je imao, ako su tijelo sad zakopali, a duša mu otišla u pakao? Velika je to nevolja i nesreća drugom služiti za razmatranje ovih stvari, a za svoju korist od tog ništa nije činio. Uvjerimo se, dakle, da uređivanje nereda u duši nije na čas smrti, nego dok smo živi i zdravi. Požurimo se dakle i radimo ono sad, što onda na smrti nećemo moći. Tempus breve est, vrijeme je kratko, zato nastojmo da nam sve posluži za postignuće vječnog spasa.

Molitva: O, Bože duše moje, o neizmjerna dobroto: smiluj se meni koji sam te toliko vrijeđao. Već sam griješeći znao da ću izgubiti tvoju milost i htio sam ju izgubiti. Reci mi, što imam raditi da ju opet zadobijem! Ako želiš da se za grijehe pokajem, kajem se iz svega srca i rado bih od žalosti umro. Ako hoćeš, da se nadam, da ćeš mi grijehe oprostiti, ufam se da ćeš mi ih oprostiti i to po zaslugama krvi Kristove.

Ako želiš, da te ljubim više od svake stvari, puštam sve, odričem se svih dobara i naslada, što mi svijet može dati i ljubim te više nego ikakvo drugo dobro, o ljubazni moj Spasitelju. Ako želiš da od tebe molim milosti, samo dvije stvari tražim: ne dopusti da te više vrijeđam i daj da te uvijek ljubim, i tada postupaj sa mnom kako znaš i hoćeš. Marijo, ufanje moje, ti mi isprosi ove dvije milosti, od tebe ih očekujem.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu