Subota, 26. studenoga 2022.

JESTE LI SPREMNI UMRIJETI? Svi moraju umrijeti

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

IV. razmatranje. Istinitost smrti

 „Određeno je ljudima, da će jedanput umrijeti.“ (Heb 9, 27)

 1. Svi moraju umrijeti

 Napisana je smrtna osuda svim ljudima; čovjek si i umrijet ćeš. Govoraše sv. Augustin: „Sva druga naša dobra i zla jesu neistinita, jedina je smrt istinita.“ Ne zna se hoće li ono dijete tek rođeno biti bogato ili siromašno, hoće li imati dobro ili loše zdravlje, ili će umrijeti staro ili mlado, to je sve relativno, ali da će umrijeti, to je jedino istinito. Svakog plemića, vladara, siromaha smrt će pokositi. A kad smrt dođe, nema te sile koja bi ju mogla zaustaviti; može se spriječiti voda, vatra, željezo; odupire se sili vojvoda, ali smrti se nemoguće oduprijeti. Pripovijeda Belluacense, kako je neki francuski kralj, došavši kraju svog života, rekao: „Evo ja svom svojom silom i moću ne mogu suzbiti smrt i da me pričeka još makar jedan sat da više živim.“ Kad smrt dođe, ne odgađa ni za jedan trenutak.

Da poživiš, čitatelju moj, sve one godine kojima se nadaš, opet će doći jedan dan i onog dana jedan sat, koji će za tebe biti zadnji. Za mene, koji ovo sada pišem, za tebe koji ovo sada čitaš, već stoji određen dan i čas u kojem niti ću ja više pisati, niti ćeš ti više čitati. „Tko živ smrti vidjeti ne će?“ (Ps 89,49).

Osuda je već izrečena, do sada nikakva čovjeka nije bilo da je sam sebe obmanjivao i zavaravao, da ne će nikad umrijeti. Što se dogodilo tvojim predcima, dogodit će se i tebi. Koliko ih je na početku prošlog vijeka živjelo u tvojoj domovini, a evo danas nema ni jednog od njih. Još i vojvode i vladaoci promijeniše svoju postojbinu; od njih ovdje nije ništa ostalo osim grobne mramorne ploče s krasnim natpisom, koja nam pokazuje, da od svjetskih velikaša ovdje drugo ne ostaje, osim nešto pepela zatvorena među četiri zidića.

Sv. Bernard pita: „Reci mi, gdje su ljubitelji ovog svijeta?“ I odgovara: „Od njih nije ostalo ništa drugo, osim pepela i crvi.“ Zato nam se valja truditi da zadobijemo sreću i to ne onu koja prolazi, nego onu koja nikad ne će prestati, jer su nam i duše vječne. A što bi ti služilo da si sretan, ako se može dati prava sreća u duši bez milosti Božje, kada bi kasnije zauvijek ostao nesretan.

Sazidao si onu kuću, koja ti je posve mila i draga; ali pomisli, da ćeš je brzo ostaviti i otići istrunuti u jednoj jami. Postigao si takvo dostojanstvo, da si ugledniji od drugih, ali će doći smrt, koja će te izjednačiti s najprostijim seljakom na zemlji.

Molitva: Tužna i nevoljna mene kroz toliko godina nisam na drugo mislio nego kako ću te vrijeđati, o Bože duše moje! Ove su godine već prošle, moguće da mi je smrt već blizu, a što drugo imam osim žalosti i nemira u duši? Ah, kamo sreće da sam te uvijek ljubio, o moj Gospodine! Budalast ti sam bio, toliko sam godina živio na ovom svijetu i umjesto da sam radio što sam trebao, da zaslužim drugi bolji svijet, opteretio sam se tolikim dugovima prema božanskoj pravdi. Dragi moj Otkupitelju rasvijetli me i ojačaj me da sada sredim svoje račune. Moguće, da mi smrt nije daleko.

Pripravit ću se za onaj veliki i odlučujući čas moje sreće ili vječne nesreće. Hvala ti što si me do sada čekao. Kad mi već daješ vremena, da popravim svoje zloće, evo me. Bože moj, što mi je za tebe raditi. Hoćeš li, da se kajem za uvrede, koje sam ti nanio? Kajem se i iz sveg srca se žalostim. Hoćeš li, da ovo godina i dana potrošim ljubeći tebe? Da, to ću činiti. Ah, Bože moj, to sam i do sada više puta obećavao, ali sva ta moja obećanja pretvorila su se u izdajstva! Ne, Isuse moj, ne ću više biti nezahvalan na tolikim milostima, koje si mi udijelio. Ako barem sada ne promijenim svoje življenje, onda kako ću se na smrti moći nadati, da ćeš mi oprostiti i raj udijeliti?

Evo, sad tvrdo i ozbiljno odlučujem, da ću unaprijed uistinu samo tebi služiti, ali ojačaj me i ne zapusti me. Kad me nisi zapustio dok sam te vrijeđao, ne zapusti me ni sada; tim više što se sada uzdam u tvoju pomoć, kad obećavam, da ću sve ostaviti, samo da tebi ugodim. Primi me, dakle, da te ljubim, o Bože vrijedan neizmjerne ljubavi. Primi onog izdajicu, koji se sad skrušen baca pod tvoje noge, ljubi te i traži milost. Ljubim te, Isuse moj, svim srcem, više nego samog sebe. Evo tvoj sam. Raspolaži sa mnom i svim mojim stvarima kako hoćeš, daj mi ustrajnost, da ti ostanem vjeran u posluhu; udjeli mi tvoju ljubav i tada radi od mene što hoćeš. Marijo, majko, ufanje, utočište moje, tebi se preporučujem, tebi izručujem dušu moju, čuvaj ju i moli za mene.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju

Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega

Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji

Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu

Sedmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt brzo dođe?

Osmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Upaljena svijeća na samrti

Deveto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Presudan trenutak smrti, spas ili osuda

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...