JESTE LI SPREMNI UMRIJETI? Svakog trenutka približavamo se smrti

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

IV. razmatranje. Istinitost smrti

2. Svakog trenutka približavamo se smrti

Istina je, dakle, da smo svi osuđeni na smrt. Svi se rađamo, kaže sv. Ciprijan, s omčom oko vrata te koliko puta zakoračimo, toliko se smrti približimo. Brate moj, kako si jednog dana bio upisan u knjigu rođenih, isto tako jednog ćeš dana biti upisan u knjigu umrlih. Kao što ti brojiš sate svojih prethodnika, govoriš moj pokojni otac, moj pokojni stric, moj brat, tako će isto i nasljednici o tebi govoriti. Kako si mnogo puta čuo mrtvačka zvona za drugog, tako će i drugi slušati ta ista zvona kad se tebi bude zvonilo.

Što bi rekao da gledaš osuđenika na smrt, gdje ide na vješala, šaleći se, smijući se, prevrćući očima amo tamo, misleći na igre, svečanosti i šetnje? A ti zar sad ne ideš prema smrti? I na što misliš sad? Pogledaj onamo u onoj jami, one tvoje prijatelje, rodbinu kojima je osuda već izrečena i izvršena. Koliki strah obuzima osuđenike, motreći svoje drugove obješene i mrtve? Pogledaj ona mrtva tijela i svako će reći: „Jučer meni, sutra tebi“ (Ez 38, 23.). Isto ti govore i slike tvojih pokojnih roditelja, njihove spomen knjige, kuće, postelje i haljine od njih ostale.

Kakva bi se više ludorija mogla učiniti znajući da se mora mrijeti, da nas poslije smrti čeka ili vječnost uživanja ili vječnost muka i patnja; znati da o onom času ovisi ili naša vječna sreća ili naša vječna nesreća, a ne misliti kako ćemo naše račune urediti te što nam je činiti da sveto umremo? Mi sažalijevamo sve one koji iznenadno umru, jer se nisu mogli pripraviti za smrt, a zašto onda mi ne nastojimo da budemo pripravni, budući da se to isto i nama može posve lako dogoditi? Prije ili kasnije, bilo svjesno, bilo iznenada, mislili ili ne mislili, zauvijek ćemo umrijeti, svakog sata, svakog časa se približavamo našim vješalama, ta vješala za nas biti će upravo ona posljednja bolest koja će nas protjerati s ovog svijeta.

Svakog vijeka kuće, trgovi i gradovi nastanjuju se novim naraštajem i narodom, a prvi je naraštaj već strpan i zatvoren u grobnice. Kao što su dani njihovog života svršili, tako će doći vrijeme kad ni mene ni tebe niti ikog živa ne će biti na ovoj zemlji. Tad ćemo se naći svi u vječnosti, koja će za nas biti ili vječni dan veselja ili vječna noć patnja. Nije bilo kako: istina je, a vjera nas uči, da će nas od tih dviju stvari jedna ili druga zapasti.

Molitva: Ljubazni moj Otkupitelju, ne bih se smio usuditi i stupiti pred tebe da te nisam gledao kako visiš na križu, te razderana i pogrđena kako umireš za mene. Velika je bila moja nezahvalnost, ali je više tvoje milosrđe. Mnogi su bili moji grijesi, ali su veće tvoje zasluge. Tvoje rane, tvoja krv, tvoja smrt su moje uzdanje. Prvim mojim grijehom zaslužio sam pakao; poslije sam se toliko puta vraćao na isti put, a ti ne samo da si me uzdržao u životu, nego si mi još milosrdno i tolikom Ijubaznošću ponudio pomirenje.

Kako bih se mogao bojati da ćeš me sad od sebe otjerati, kad te ljubim, a drugo ne želim osim tvoje milosti? Da ljubim te svim srcem, dragi moj Gospodine, a drugo i ne želim, osim da te ljubim. Ljubim te i žalim što sam vrijeđao tebe, ne toliko zbog tog što sam zaslužio pakao, koliko zbog tog, što sam tebe uvrijedio, o Bože moj, koji si me toliko ljubio. No Isuse moj, otvori mi izvor svoje ljubavi i dobrote te nadodaj milosrđe na milosrđe. Daj da ti više ne budem nezahvalan u svemu i promijeni mi srce.

Daj da ovo moje srce, koje do sada nije cijenilo tvoje ljubavi i zamjenjivalo je nevoljnim nasladama ovog svijeta, sad bude posve tvoje, te da uvijek plamti za tebe, uzdam se da ću doći u raj, da te zauvijek ljubim; znam ondje me ne će moći zapasti mjesto među nevinima, nego će mi trebati stati među pokornicima, ljubiti ću te više nego nevini. Na slavu tvog milosrđa, neka vidi raj, gdje jedan grješnik plamti velikom ljubavlju, grješnik koji te je toliko puta uvrijedio. Od sada naprijed čvrsto obećavam, da ću zauvijek biti tvoj; na drugo ne ću misliti, nego na samog tebe. Pomozi me svojom svjetlošću i milošću, neka me okrijepi da uzmognem ispuniti ovu moju želju, koju mi sam svojom dobrotom pružaš. O Marijo, ti koja si majka ustrajnosti, isprosi mi da ostanem vjeran ovom mom obećanju.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu