Četvrtak, 13. lipnja 2024.

JESTE LI SPREMNI UMRIJETI? Trebali bismo neprestano misliti na smrt

IV. razmatranje. Istinitost smrti

3. Trebali bismo neprestano misliti na smrt

Smrt je istinita. Ali, o Bože! Kad to kršćani znaju, vjeruju i vide, kako tako mnogi žive, da ni malo ne misle na smrt, kao da nikad ne će umrijeti? Da poslije ovog života nema ni raja ni pakla, bi li mogli manje misliti na svoju smrt nego što misle danas? Zato žive zlo. Brate moj, ako želiš dobro živjeti, nastoj početi živjeti još danas, kao da je sama smrt pred tobom! Misleći na smrt izgubi se sva želja za zemaljskim stvarima.

Sva dobra ovog svijeta odnose se na tjelesne naslade, stvari i časti, ali to sve prezire onaj koji promišlja da će ga zakopati u zemlju i dati za hranu crvima. Doista, držeći svaki dan pred sobom smrt, sveti su zamrzili sva dobra ovog svijeta.

Zato je sv. Karlo Boromero na svom stolu uvijek držao jednu ljudsku glavu, da ju može svaki dan gledati. Kardinal Boronio na prstenu je je imao upisano: „Memento mori“ (Spomeni se da ćeš umrijeti). Štovani Juvenal Ancina, biskup Saluzza, na spomeniku jednog mrtvaca napisao je ovako: „Što si sad ti bio sam i ja, a što sam sad ja bit ćeš i ti“. Jedan drugi sveti pustinjak, upitan na samrti, zašto je onako veseo, odgovorio je: „Često sam držao smrt pred očima, zato sad kad je došla nije za mene nikakva nova stvar“

Kolika bi ludost bila putnika, koji bi putujući po svijetu, mislio kako bi postao velikim i bogatim u onom mjestu, u kome se nalazio u prolazu za nekoliko dana, a ne bi se brinuo, da ne bi kasnije pao u veliko siromaštvo kad dođe u ono mjesto, gdje misli ostati preko cijelog svog života? Zar nije lud onaj koji traži da se usreći na ovom svijetu, na kojem će ostati još nekoliko dana i dovede se u opasnost da na drugom svijetu se posve unesreći, gdje će morati ostati zauvijek?

Tko uzme u najam kakvu tuđu stvar, slabo je cijeni, jer zna da nije njegova i da će ju morati brzo povratiti; dobra ovog svijeta sva su nam pozajmljena, zato je velika ludorija zaljubljivati se u njih, kad ćemo ih morati brzo vratiti. Smrt će nas posve ogoliti i oduzeti nam sve što imamo. Sva dobit i sreća ovog svijeta završit će jednim otvorom usta, jednim sprovodom i jednim pokopom u crnu zemlju.

Kuću koju si nedavno sagradio do malo morat ćeš drugome ustupiti, grob će biti vlasnik tvom tijelu do sudnjeg dana i odande će se preseliti ili u raj ili u pakao, gdje je već prije duša otišla.

Molitva: Dakle, smrću za mene sve će završiti! Tada drugo ne ću naći, o moj Bože, osim ono malo dobra, koje sam za ljubav tvoju činio, a što očekujem? Čekam dok smrt dođe i nađe me ovako nevoljna i grijesima uprljana, kao što sam sad. Da sad umrem, umro bih posve nemiran i nezadovoljan s mojim prošlim življenjem. Ne Isuse, u toj nezadovoljštini ne ću umrijeti. Zahvaljujem ti što mi daješ vremena da oplačem svoje grijehe i da te počnem ljubiti; od ovog časa ću početi.

Kajem se nadasve što sam vrijeđao tebe, moje najveće dobro i ljubim te više nego ikakvu drugu stvar, više nego sama sebe, sav ti se predajem. Isuse moj, od sada te grlim, privijam te svom srcu i od ovog časa darivam ti svoju dušu.

Ne, ne ću čekati da ti je predam onda, kad mi se navijesti onim zazivom „Pođi dušo kršćanska“ polazak s ovog svijeta. Ne, ne ću čekati da te onda zamolim za oproštenje da me spasiš.

Spasitelju moj, spasi me sad oprostom i darom tvoje svete ljubavi. Tko zna da ovo promišljanje, koje sam danas čitao, nije zadnji glas, kojim me zoveš na pokoru i obraćenje, te zadnje milosrđe, koje mi pružaš?

Pruži ruku, moja ljubavi i izvedi me iz blata moje lijenosti. Daruj mi veliku gorljivost, daj da te poslušam velikom ljubavlju u svemu, što je tebi milo i što od mene iziskuješ.

Vječni Oče, radi Isusove ljubavi pokloni mi svetu ustrajnost i milost, da te ljubim i to da te puno ljubim kroz ovo malo života, što mi preostaje.

O Marijo, majko moja, Majko milosrđa, iz ljubavi, koju imaš prema tvom Isusu, isprosi mi ove dvije milosti: ustrajnost i ljubav.

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju

Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega

Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji

Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu

Sedmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt brzo dođe?

Osmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Upaljena svijeća na samrti

Deveto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Presudan trenutak smrti, spas ili osuda

Deseto razmatranje: Svi moraju umrijeti

Jedanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Svakog trenutka približavamo se smrti

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...