Nedjelja, 27. studenoga 2022.

JESTE LI SPREMNI UMRIJETI? Trenutak je određen, ali nepoznat

V. razmatranje. Ne znamo u koji čas ćemo umrijeti

„I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“ (Lk 12, 40).

  1. Trenutak je određen, ali nepoznat

Istina je da ćemo svi umrijeti, a kada to ne znamo. Brate moj, već je određena godina, mjesec, dan, sat i čas u kojem ćemo ja i ti ostaviti ovu zemlju i stupiti u neprekidnu vječnost, ali taj trenutak nama nije poznat. Isus nam kaže da svakog časa budemo pripravni, da će smrt doći kao lupež noću i kriomice. Opet nas opominje da živimo budni i oprezni jer kad se ni najmanje ne budemo nadali, da će on doći, suditi nam. Kaže sv. Grgur, Bog za naše dobro krije čas naše smrti, a to da se u svako doba nađemo pripravni umrijeti.

Kad nam, dakle, smrt može u svako doba i na svakom mjestu uzeti ovaj život, onda ako želimo dobro umrijeti i spasiti se, trebamo je – kaže sveti Bernard – u svako doba i na svakom mjestu čekati. Svi znaju da će umrijeti, ali je veliko zlo što mnogi misle da im je smrt još daleko. Pa i starci i teško bolesni i oni se time zanose da će živjeti još tri ili četiri godine.

Naprotiv, kažem vam ja, koliko ih danas mi poznamo što su umrli nenadano, netko sjedeći, netko hodajući, a netko i spavajući mirno na svom krevetu? Istina je da ni jedan od tih nije držao da će nenadano umrijeti i to baš u onaj čas kad ga je smrt pokosila. Dalje vam kažem, koliko ih je god ove godine otišlo na drugi svijet, umirući na svom krevetu, ni jedan od njih nije mislio ove godine svoje dane izbrojiti. Rijetke su smrti koje nenadano ne dolaze.

Dakle, kršćanine moj, kad te đavao stane napastovati da sagriješiš, govoreći ti da ćeš se sutra ispovjediti odgovori mu: a što ja znam, da ovaj dan nije posljednji za mene? Ako ovaj sat, ovaj čas, u kojemu sam sagriješio i Boga uvrijedio, bude posljednji za mene, tako da za mene ne bude više vremena da se popravim, što bi onda zauvijek od mene bilo? Koliko je nevoljnih grješnika u onaj isti čas kad su se hranili kakvim otrovnim nasladama dignuto s ovog svijeta i bačeno u pakao? „Kao ribe ulovljene u podmukloj mreži… tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada“ (Prop. 9. 12). Zli čas je upravo onaj u kojem grješnik vrijeđa Boga. Vrag će ti reći: ta nesreća n eće ti se dogoditi, a ti mu odgovori – ako mi se dogodi, što će onda od mene biti kroz sve vijeke?

Molitva: Gospodine, mjesto gdje bi u ovaj čas mogao biti nije ovo, gdje se sad nalazim, nego pakao, koji sam svojim grijesima toliko puta zaslužio. No podsjeća me sv. Petar; „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer ne će da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju“ (2Ptr 3, 9.). Zato si me, dakle, tolikom strpljivošću čekao, da se vratim na pokoru. Da, moj Bože, vraćam ti se, padam pred tvoje noge i tražim oproštenje; smiluj mi se Bože, po milosrđu svome. Gospodine, za oprostiti meni se traži veliko i izvanredno milosrđe, jer sam te prosvijetljen uvrijedio. I drugi su te grješnici vrijeđali, ali nisu bili prosvijetljeni kao što sam ja bio.

Sa svima njima zoveš mene da se pokajem za grijehe i da se nadam oproštenju. Da, moj Otkupitelju, od sveg se srca kajem što sam te vrijeđao i ufam se da ću po zaslugama tvoje preteške muke dobiti oproštenje. Ti, Isuse moj, iako si bio nevin, htio si umrijeti kao krivac na križu i svoju krv proliti, da me od grijeha očistiš.

O vječni Oče, radi Isusove ljubavi oprosti mi; uslišaj njegove molitve, sad ti se on za mene moli kao moj odvjetnik. Ali za mene nije dosta da mi oprostiš, o Bože dostojan neizmjerne ljubavi, nego želim da mi još dadneš tu milost, da te ljubim kroz cijeli moj život. Ljubim te, o najveće dobro, i od sad u naprijed čuvati ću se ne samo od teških nego i od malih grijeha.

Uklanjat ću ti se od svake zle prigode. Najprije me oslobodi od grijeha i onda me kazni kako hoćeš. Primam sve bolesti, patnje, gubitke, koje mi budeš poslao; za mene je dosta da ne izgubim tvoju milost i tvoju ljubav. Obećao si da ćeš davati što se bude od tebe tražilo. Ove dvije milosti molim, naime svetu ustrajnost i milost, da te ljubim. O Majko milosrđa, moli Isusa za mene, u tebe se uzdam.

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju

Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega

Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji

Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu

Sedmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt brzo dođe?

Osmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Upaljena svijeća na samrti

Deveto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Presudan trenutak smrti, spas ili osuda

Deseto razmatranje: Svi moraju umrijeti

Jedanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Svakog trenutka približavamo se smrti

Dvanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Trebali bismo neprestano misliti na smrt

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...