Srijeda, 01. veljače 2023.

JESTE LI SPREMNI UMRIJETI? Trebali bismo srediti svoje račune

V. razmatranje. Ne znamo u koji čas ćemo umrijeti

Trebali bismo srediti svoje račune

Gospodin ne će da se izgubimo, zato prijeteći kaznama opominje nas da promijenimo život: Ako se ne obratite, mač ću svoj naoštriti (Ps. 7). Gledajte, kaže vam na drugom mjestu, koliko ih je nenadano smrt pokosila, koji se ni najmanje nisu nadali da će tako brzo umrijeti. Zbog toga nisu htjeli prekinuti svoje zloće i obratiti se. Na drugom mjestu opet govori: Ako ne budete činili pokoru, svi ćete tako propasti. Zašto tolike prijetnje i opomene prije nego nas kazni? Zato što hoće da se popravimo i tako izbjegnemo zlu smrt.

Tko viče: “pazi se!” taj nema namjere da te ubije, kaže sv. Augustin. Potrebno je, dakle, da sredimo račune prije nego dođe dan od polaganja računa. Kršćanine moj, još bi danas prije mraka mogao umrijeti i onog istog časa bi se izrekao sud o tvom vječnom životu. Što ti se čini, bi li se s pripravnim računima našao? Ili koliko bi platio da ti Bog produlji još jednu godinu, mjesec ili najmanje jedam dan vremena? A zašto sad kad ti Bog daje ovo vrijeme? Zar se ne bi moglo dogoditi da ovaj dan za tebe bude posljednji? Da se spasiš treba, brate moj, ostaviti grijehe; kad ćeš ga već jednom morati ostaviti, onda, zašto ga odmah ne ostaviš? Valjda čekaš dok smrt dođe? Ali znaj da vrijeme smrti za okorjele nije vrijeme oprosta i milosti, nego osvete.

Da kome pozajmiš veliku svotu novaca, tražio bi što prije, da pismeno novac osiguraš, govoreći: Tko zna, što se može dogoditi? A zašto tako oprezno ne postupaš i sa svojom dušom, koja je mnogo vrjednija od te svote novaca? Zašto isto ne kažeš: tko zna što se može dogoditi?

Ako izgubiš onu svotu, opet sve ne ćeš izgubiti: i sve kad bi s onom svotom izgubio sav svoj imetak, ipak bi ti ostala nada da ćeš ga svojim trudom i marom opet moći zadobiti; ali ako smrću izgubiš svoju dušu, onda ćeš uistinu sve izgubiti, niti ćeš imati ikakve nade da ćeš je moći izbaviti ikad više. Kako brižno čuvaš svoja zemaljska dobra, bojeći se da ti ne propadnu, ako bi slučajno nenadano umro, ali da te slučajno iznenada smrt pokosi u nemilosti Božjoj, što bi onda bilo od tvoje duše kroz sve vjekove?

Molitva: Ah, moj Otkupitelju, svu si krv prolio, svoj si život dao za spas moje duše, a ja sam je toliko puta izgubio uzdajući se u tvoje milosrđe! Dakle, ja sam se u toliko puta poslužio tvojom dobrotom, da te vrijeđam? Zbog ovoga sam zaslužio da me odmah usmrtiš i baciš u pakao. Jednom riječju, s tobom sam se natjecao: ti dijeleći mi milosti, a ja vrijeđajući te. Ti dolazeći mi u susret, a ja bježeći od Tebe. Ti darivajući mi vrijeme da se popravim, a sam se ja njime služio i umnažao grijeh na grijeh. Gospodine, daj da upoznam veliku krivicu, koju sam ti nanio i dužnost koju imam ljubiti te.

Ah, Isuse moj, kako sam ti mogao biti tako drag, da si mi pošao toliko puta u susret, a koliko sam ja puta od tebe pobjegao? Kako si mogao dijeliti tolike milosti onom, koji te je toliko ožalošćivao? Iz svega toga uviđam, koliko nastojiš i želiš da se ne izgubim, nego da se spasim. Svim se srcem kajem, što sam te toliko vrijeđao, neizmjerna dobroto. Ah! Primi ovu nezahvalnu ovčicu, koja se skrušeno tebi vraća; primi je i stavi na svoja ramena tako, da više od tebe ne pobjegne.

Ne, neću više od tebe bježati, Isuse moj, ljubit ću te svim srcem i potpuno biti tvoj; i samo neka vidim, da sam tvoj, tad ću prihvatiti svaku patnju. A kakvAu bi višu muku mogao imati, nego da živim bez tvoje milosti, odijeljen od tebe, koji si moj Bog, koji si me stvorio, te si za mene umro?! Prokleti grijesi, što ste uradili! Učinili ste da ožalostim svog Spasitelja, koji me je toliko ljubio.

Ah! Isuse moj, kao što si ti za mene umro, želio bih da i ja za tebe umrem; ti iz ljubavi, ja iz žalosti, što sam te vrijeđao. Smrt ću primiti onakvu kakvu mi pošalješ; ali do sada sam te posve malo ili nimalo ljubio; ovako ne ću umrijeti.

Ah! Produlji mi ovaj život, da te ljubim prije nego umrem; zato izmjeni moje nezahvalno srce, rani ga i raspali svojom svetom ljubavi, koja te je natjerala da za mene umreš. Ljubim te svom svojom dušom; moja se duša u tebe zaljubila. Ne dopusti, da te ikad više izgubi. Udijeli mi svetu ustrajnost, daj mi svoju ljubav. Marijo presveta, utočište i Majko moja, budi mi odvjetnicom.

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu

Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju

Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega

Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji

Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu

Sedmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt brzo dođe?

Osmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Upaljena svijeća na samrti

Deveto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Presudan trenutak smrti, spas ili osuda

Deseto razmatranje: Svi moraju umrijeti

Jedanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Svakog trenutka približavamo se smrti

Dvanaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Trebali bismo neprestano misliti na smrt

Trinaesto razmatranje: Jeste li spremni umrijeti? Trenutak je određen, ali nepoznat

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...