JESTE LI SPREMNI ZA SMRT? Tjeskoba umirućeg grješnika

VI. razmatranje. Smrt grješnika

2. Tjeskoba umirućeg grješnika

Ne jedna, nego više i mnoge bit će nevolje tužnog umirućeg grešnika. S jedne strane mučit će ga đavli. Na smrti ovi strahoviti neprijatelji ulažu sve svoje sile da upropaste dušu koja je na polasku s ovog svijeta; znaju da nemaju puno vremena da ju svladaju i sebi privuku, i ako ju u onaj čas izgube da će ju izgubiti zauvijek. I onda ne će biti samo jedan vrag, koji će napastovati, nego će mnoštvo njih umirućeg opkoliti da ga upropasti. Jedan će mu reći: „Ne boj se, ozdraviti ćeš“. Drugi će nastaviti: „Kako? Ti si kroz toliko godina ostao gluh Božjemu glasu pa zar da ti se sad smiluje?“. Drugi: „Kako ćeš sad moći popraviti tolike pogrješke koje si počinio? Ona zlodjela?“. Treći: „Kad su ti dosadašnje ispovijedi bile nevaljale i bez prave odluke pravog pokajanja, kako ćeš ih sad moći ponoviti?“.

S druge strane, grješnika će opkoliti njegovi vlastiti grijesi. David kaže „silnika će odjednom zgrabiti nesreća“ (Ps. 139, 12). Ovi grijesi kao toliki oružanici, veli sv. Bernard, držat će ga u okovima govoreći mu: „Djela smo tvoja, ne ćemo te ostaviti“; pratit ćemo te na drugi svijet te ćemo se zajedno pokazati vječnom sudcu. U onaj čas umirući bi želio otresti se tih neprijatelja, ali da ih se oslobodi trebalo bi ih zamrziti te svim srcem i svom dušom Bogu se obrati; ali je pamet zamračena, a srce otvrdnulo. „Tvrdokorno srce oteščalo je od nevolja, i grješnik gomila grijeh na grijeh“ (Sir 3, 27).

Veli sv. Bernard da će se srce koje je tvrdokorno živjelo u zloćama na ovome svijetu nastojati spasiti i izbjeći svoju predstojeću vječnu propast, ali ne će biti na vrijeme te će pod teretom svojih zloća nevoljno svoj život svršiti. Dok je on sve do onog časa ljubio grijeh, u isto vrijeme ljubio je i pogibelj svog gubljenja; pravedno će, dakle, Bog dopustiti da tad pogine u onoj pogibelji u kojoj je htio živjeti sve do svoje smrti. Sv. Augustin kaže da onaj koga je zloća ostavila prije nego je on zloću teško da istu na samrti zamrzi kako treba, jer što onda bolesnik htjedne raditi to će sve pod prisilom biti.

Nesretan je, dakle, onaj grješnik koji je tvrdoglav i opire se Božjemu glasu! Nezahvalnik mjesto da se preda i ponizi pred Božjim glasom, on više postaje okorjeli grješnik, kao što se nakovanj stvrdne pod udaranjem čekića. Za kaznu takvi će biti i na samrti iako će onda biti na prijelazu u vječnost.

Grešnici, veli Gospodin, okrenuše mi leđa iz ljubavi prema stvorovima i kad ih stigne tuga i nevolja reći će mi: „Ustani i oslobodi nas“. „A gdje su oni tvoji dani koje si za se provodio?“. „Neka sada ustanu i izbave te iz te nevolje?“. Nevoljnici kad se nađu u nevolji vapit će i Boga moliti za pomoć, ali će im odgovoriti: „Zar sad k meni dolazite? Zovite stvorove neka vas oni pomognu, kad ste se njima klanjali i njih obožavali“. Ovako će im Gospodin odgovoriti jer će se njemu uteći, ali bez pravog pokajanja i čiste odluke da će se obratiti i život popraviti. Sveti Jeronim nas uvjerava po vlastitom iskustvu da nitko dobrom smrti ne će umrijeti koji je sve do smrti opako živio.

Molitva: Dragi moj Spasitelju, pomozi mi, ne zapusti me; vidim da mi je sva duša od grijeha nemilo izranjena, strasti me vuku, zle navike me muče; padam pred tvoje noge i smiluj mi se, izbavi me iz tolikih zloća. Ne dopusti da se izgubi duša koja se u te uzda. „Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada“ (Ps 30, 2). Ne dopusti da se izgubi duša koja se uzda u Tebe; „Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!“ (Ps 73, 19). Kajem se što sam te vrijeđao, neizmjerna dobroto: veliko sam zlo počinio, to priznajem, ali ću se na svaki način popraviti. No ako mi ti svojom milošću ne pomogneš, ja sam izgubljen. Primi, Isuse moj, ovog nesretnog odmetnika koji te je toliko vrijeđao.

Pomisli da sam te koštao krvi i života. Po zaslugama tvoje muke i smrti primi me u svoje ruke, udijeli mi svetu ustrajnost. Bio sam već izgubljen, pak si me ti podigao i pozvao; evo ne ću se više opirati tvom ljubljenom glasu, tebi se posvećujem, sveži me tvojom ljubavlju i ne daj da se više izgubim ponovno gubeći tvoju milost. Isuse moj ne dopusti, Marijo Kraljice moja Majko ne daj; prije mi isprosi smrt i tisuću smrti, nego da se opet vratim na svoje zloće i izgubim milost tvog Sina.

Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.

Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka

Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu